Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

 

Pitanje: Većina učenjaka kaže da osoba koja ne sudi po onome što je Allâh objavio nije nevjernik ukoliko to djelo ne smatra dozvoljenim i ukoliko zna da je Allâhov zakon bolji. Koji je dokaz da nije uznevjerovao ukoliko to ne smatra dozvoljenim? I kako možemo znati smatra li to dozvoljenim kad je to vezano za vjerovanje u srcu?

Odgovor: Prije svega moramo biti svjesni da Takfîr na pojedinca podrazumijeva da se on prebacuje iz islâma u nevjerstvo. To povlači velike posljedice. Jedna od najvažnijih je da ga postaje dozvoljeno ubiti i oduzeti mu imovinu. To je velika stvar. Nije dozvoljeno olako gledati na to. Blaže je na primjer iz neznanja reći da je nešto dozvoljeno ili zabranjeno – nego iz neznanja reći da je neko nevjernik ili musliman.

Takfîr i islâm su Allâhove عَزَّ وَ جَلَّ stvari. Sagledamo li dokaze, vidjet ćemo da Allâh one koji ne sude po onome što je Allâh objavio opisuje na tri načina:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

“A oni što ne sude prema onom što je Allâh objavio, oni su baš nevjernici.” (5:44)

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

“Oni koji ne sude prema onome što je Allâh objavio baš su zulumćari.” (5:45)

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

“Oni koji nisu sudili prema onome što je Allâh objavio – baš su prema Allahu buntovni.” (5:47)

Takođe je suđenje po nečem drugom mimo onoga što je Allâh objavio nazvao neznanjem i rekao:

أَفَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللّهِ حُكْمًا لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ

“Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi!? A ko je od Allâha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?!” (5:50)

Mora se naći rješenje za ove opise koji su naizgled kontradiktorni. Jedino rješenje je primjena šerijatskih principa.

Ukoliko osoba na primjer ukine Šarî`ah i zamijeni ga ljudskim zakonima koji su u suprotnosti sa onim što je Allâh objavio Svome poslaniku, nema sumnje da on to smatra dozvoljenim – jer je u potpunosti ukinuo Šarî`ah i zamjenio ga svojim zakonom ili zakonom koji potiče od nekoga ko je još gori. Ovakva osoba je nevjernik, jer ukoliko ukine Šarî`ah i zamijeni ga ljudskim zakonima – to znači da on to smatra dozvoljenim.

Ali da li se ova osoba proglašava nevjernikom – ili se čeka dok mu se ne uspostavi dokaz i dok ne sazna istinu? Moguće je da miješa dunjalučke stvari sa stvarima koje su vezane za vjerovanje i `ibâdah. Zato možeš vidjeti da poštuje `ibâdah i ne mijenja ga. Ne govori na primjer da Podne treba odgoditi do Ikindije jer su ljudi na poslu – ili da Jaciju treba klanjati za vrijeme Akšama jer ljudi trebaju spavati. On to poštuje. Ali kada su u pitanju dunjalučke stvari, možda se usuđuje uspostaviti svoje zakone koji se kose sa Šerijatom. Nema sumnje da je to nevjerstvo – jer ukida Šarî`ah i zamjenjuje ga nečim drugim.

On međutim mora saznati istinu. Sagledajmo zašto on to radi. Možda je prevaren od strane nekih učenjaka. Postoje učenjaci u državnoj službi koji iskrivljuju dokaze da bi time zadovoljili vladare. Oni kažu da čovjek raspolaže dunjalučkim stvarima kao što su ekonomija, poljoprivreda i transakcije – jer prosperitet ljudi varira. Zatim to kamufliraju riječima Allâhovoga poslanika ﷺ:

أَنْتُمْ أَعْلَمُ بِأَمْرِ دُنْيَاكُمْ

“Vi ste učeniji o vašim dunjalučkim stvarima.” (Muslim 2363)

Većina današnjih vladara su neuki. Ne znaju ništa. Ukoliko onda dođe osoba čija vanjština ukazuje na to da posjeduje znanje i kaže da se pitanje odnosi na prosperitet a da prosperitet varira ovisno o vremenu, mjestu i stanju, te da je Allâhov poslanik ﷺ rekao “Vi ste učeniji o vašim dunjalučkim stvarima” i da je u redu implementirati zakone koji su bili skriveni u vrijeme ashaba a koji su prikladni za današnju situaciju – on na osnovu toga dozvoljava ono što je Allâh zabranio. Oni na primjer kažu da postoje dvije vrste kamate; jedna se odnosi na banke a druga na siromašne – a prva je dozvoljena za razliku od druge. On zatim to potpiše. Neuk je.

Ukoliko mu međutim objasnimo istinu; da je to pogrešno i iskrivljavanje od strane učenjaka koji ga je prevario a on i dalje nastavi sa tim – kažemo da je nevjernik bez daljnjeg.

Drugim riječima, učenjaci su napravili ovu podjelu da bi ovi generalni dokazi bili u skladu sa poznatim šerijatskim principima.