Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Kako kombinujemo riječi Allâhovog poslanika ﷺ:

وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلاَلَةٌ

“Svaka novotarija je zabluda.” (Muslim 867)

sa `Umarovim رَضِيَ اللهُ عَنْهُ riječima “Divne li novotarije!”?

Odgovor: Šta je `Umar time želio reći? Te riječi su se odnosile na Teraviju iza jednog imâma. Teravija je Sunnah a nije novotarija. To se dakle odnosilo na jezičku novotariju, jer su ljudi bili zaboravili to djelo a on ga je oživio i rekao: “Divne li novotarije!”. To je dakle jezička, a ne vjerska novotarija. Sve vjerske novotarije su neispravne:

وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلاَلَةٌ

“Svaka novotarija je zabluda.” (Muslim 867)

Ne postoji šansa da je `Umar mislio na vjersku novotariju. Teravija nije novotarija, nego Sunnah. Okupljanje ljudi da klanjaju iza jednog imâma nije novotarija; tako su klanjali iza Allâhovog poslanika ﷺ. On je tako predvodio namaz ljudima više noći, a zatim je to prestao činiti – iz straha da im ne postane obavezno. Za vrijeme `Umara nije bilo straha da će to postati obavezno – jer su obaveze prestale smrću Allâhovog poslanika ﷺ. Nakon smrti Allâhovog poslanika ﷺ ništa nije postalo obavezno. Kada dakle više nije bilo rizika, `Umar ih je okupio i oživio taj Sunnah koji je Allâhov poslanik ﷺ praktikovao i ostavio iz straha da će postati obavezan.