Govornik: Šajkh `Ubajd bin `Abdillâh al-Džâbirî

Izvor:

 

Ja nisam pročitao knjigu Šajkha `Abdul-Muhsina (al-`Abbâd), ali mi je međutim iz iskustva poznato da sljedbenici strastî koriste svaku moguću priliku da uzmu dio govora od Mašâjikh Ahl-us-Sunnah i da ga okrenu u svoju korist – iako to nije u njihovu korist.

Šajkh `Abdul-Muhsin, prema naslovu koji sam vidio, savjetuje Ahl-us-Sunnah kako da se ophode jedni prema drugima. Oko toga su svi saglasni; to je bila oporuka nama svih učenjâkâ koje smo doživjeli i Šajkha `Abdul-Muhsina حفظه الله – i mi to إن شاء الله i slijedimo. Mi međutim prvo moramo znati ko su Ahl-us-Sunnah. Nije od Ahl-us-Sunnah svako ko za sebe tvrdi da je na Sunnetu.

Kao drugo, kada Šajkh `Abdul-Muhsin kao i drugi naši učenjaci i Mašâjikh saznaju da neko slijedi novotariju – ne prihvataju ga na njegovoj novotariji. Oni imaju čvrst stav prema sljedbenicima strasti.

Treća stvar je, a ovo je ujedno i pravilo, da je onaj ko zna autoritet nad onim ko ne zna. Onaj ko govori o Abûl-Hasanu (al-Ma’ribî) govori u skladu sa dokazima i stvarima koje su jasne kao sunce usred bijela dana. To je govor koji je jasan u pobijanju njegovih stavova i djêlâ i u skladu je sa pravilom. Ko god je dakle kritikovao Abûl-Hasana ili bilo koga drugog sa dokazom, dokazavši zbog čega ga kritikuje – to je u tome slučaju obavezno prihvatiti. U protivnome je onaj ko to odbije prihvatiti sljedbenik svojih strastî i prohtjêvâ.

U slučaju da neki učenjak nije saznao ono što su saznali kritičari – to mu neće škoditi. Mi međutim, generalno rečeno, ne smijemo slijediti tog učenjaka koji ne poznaje stanje osobe koja je kritikovana.

Ovih primjera ima veoma mnogo; Imâm aš-Šâfi`î رحمه الله je na primjer pohvalio Ibrâhîma bin Muhammad bin Abi Jahjâ i preporučivao ga je. Učenjaci prije Imâma aš-Šâfi`î kao i poslije njega su međutim kritikovali tog čovjeka i utvrdili da on nije pouzdan – kao što je to rekao aš-Šâfi`î. To što je aš-Šâfi`î pohvalio Ibrâhîma bin Abî Jahjâ njemu dakle nije bilo od koristi, kao što to nije ni naškodilo Imâmu aš-Šâfi`î – jer su tu osobu kritikovali učenjaci (al-Muhaqqiqûn).

U drugome primjeru ćemo navesti slučaj iz današnjega vremena. Ja kao i drugi učenjaci kritikujemo Safara (al-Hawâlî) i Salmâna (al-`Awdah), kao i druge njihove istomišljenike; sa dokazima odgovaramo i objašnjavamo zašto su njihovi stavovi pogrešni. Naš uvaženi otac, al-Imâm, al-Atharî, al-`Allâmah, al-Faqîh, al-Mudžtahid, Šajkh `Abdul-`Azîz bin Bâz رحمه الله i al-Imâm, al-`Allâmah, al-Faqîh, al-Mudžtahid, Šajkh Muhammad bin `Uthajmîn رحمه الله, kao i drugi naši Mašajikh iz Komiteta Velikih Učenjaka ih međutim nisu kritikovali. Četiri ili pet godina nakon toga je Komitet Velikih Učenjaka izdao fetvu da se njih dvojica bojkotuju, kao što je došla i naredba od vlade za njihovo hapšenje – jer su tek tada saznali za njihove greške i propuste.

U slijedećem primjeru je Imâm i Muhaddith ovoga vremena, Šajkh al-Albânî رحمه الله hvalio i preporučivao Safara i Salmâna – kao i druge. Nakon šest ili sedam godina je međutim saznao ono što mu je prije bilo skriveno, pa je oko godinu dana prije smrti rekao:

“Uvidjeli smo da smo požurili sa našim stavovima i da su ih ljudi u Madîni bolje poznavali od nas”.

Proširite ovaj govor omladini u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i poselamite ih od mene.