Autor: Imâm Muwaffaq-ud-Dîn bin Qudâmah al-Maqdisî

Izvor: al-Muqni` (1/58-63)

Kupanje postaje obavezno u slijedećim slučajevima:

1 – Prilikom ejakuliranja koje je popraćeno orgazmom. Ejakulacija bez orgazma ne nalaže kupanje. Ukoliko čovjek zna da će uskoro ejakulirati pa se uzdrži tako da ništa ne izađe, Ahmad bin Hanbal ima dva stava o ovome pitanju. Kupanje nije obavezno ukoliko sperma izađe nakon kupanja ili ukoliko izađe ostatak sperme. Ahmad ima drugi stav koji kaže da je kupanje obavezno. On takođe ima i treći stav koji kaže da je kupanje jedino obavezno ukoliko sperma izađe nakon mokrenja.

2 – Kada se dva polna organa susretnu. To znači da glavić nestane u ženi, bez obzira da li je u pitanju vaginalni ili analni otvor. Takođe ne igra ulogu da li čovjek uđe u ljudsko biće ili u životinju, niti da li je stvorenje živo ili mrtvo.

3 – Kada nevjernik pređe na Islâm, bez obzira da li je u pitanju izvorni nevjernik ili otpadnik. Abû Bakr (`Abdul-`Azîz) je rekao:

“Kupanje nije obavezno.”

4 – Nakon smrti

5 – Nakon menstruacije

6 – Nakon postporođajnoga krvarenja. Hanâbilah imaju dva stava ukoliko ženi uopšte ne izađe krv nakon porođaja.

Zabranjeno je onome ko je dužan da se okupa proučiti âjah iz Qur’âna ili više. Što se tiče dijela âjah, Ahmad ima dva stava o ovome pitanju. [Imâm Sulajmân bin `Abdillâh Âl aš-Šajkh رحمه الله je rekao: “Najjači stav je da nije dozvoljeno” (Hâšijah `alâ al-Muqni` 1/62)]

Dozvoljeno je proći kroz džamiju. Zabranjeno je međutim boraviti u njoj ukoliko osoba nije uzela abdest.