Govornik: `Allâmah Muqbil bin Hâdî al-Wâdi`î

Izvor: Fadhâ’ih wa Nasâ’ih (182-183)

Pitanje: Kažu da je najniža granica islâma da čovjek stalno ne čini grijehe, a ukoliko stalno činiš grijehe – u tome slučaju si nevjernik. Šta vi smatrate o tome?

Odgovor: Ne postoji dokaz da je onaj ko stalno čini grijehe nevjernik, ali je međutim nevjernik ukoliko stalno čini nevjerstvo. Onaj ko stalno čini grijehe je veliki griješnik. Allâh عز وجل je pohvalio pravedne kada je rekao:

وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنفُسَهُمْ ذَكَرُوا اللَّهَ فَاسْتَغْفَرُوا لِذُنُوبِهِمْ وَمَن يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّهُ وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَىٰ مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ

“I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi zulum učine, Allâha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko oprašta grijehe, ako ne Allâh?! l za one koji u grijehu svjesno ne ustraju.” (3:135)

On je dakle griješan ukoliko nastavi činiti grijehe – ali gdje je dokaz da je uznevjerovao?