Razmisli prije nego što nešto kažeš

Govornik: Imâm `Abdul-`Azîz bin `Abdillâh bin Bâz

Izvor:

Razmisli šta ćeš reći prije nego što nešto kažeš i razmisli šta ćeš uraditi prije nego što nešto uradiš. Pa ukoliko je govor dobar, koristan, ili barem dozvoljen, kada se ukaže potreba – pričaj, a u protivnome se suzdrži. Allâhov poslanik صلي الله عليه وسلّم je u autentičnome hadîthu rekao:

إِنَّ الرَّجُلَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلَمِةِ مِنْ سَخَطِ اللَّهِ مَا كَانَ يَظُنُّ أَنْ تَبْلُغَ مَا بَلَغَتْ يَكْتُبُ اللَّهُ لَهُ بِهَا سَخَطَهُ إِلَى يَوْمِ يَلْقَاهُ

“Zaista čovjek izgovori riječ kojom izazove Allâhovu srdžbu, ne misleći da će dosegnuti ono što je dosegnula – zbog čega mu Allâh upiše Svoju srdžbu do Dana kada će se sa Njime susresti.” (Muwatta’ Mâlik 1818 i at-Tirmidhî 2319)

a u drugoj predaji

إِنَّ الْعَبْدَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ مَا يَتَبَيَّنُ فِيهَا، يَزِلُّ بِهَا فِي النَّارِ أَبْعَدَ مِمَّا بَيْنَ الْمَشْرِقِ

“Zaista rob izgovori riječi o čijem značenju ne razmišlja – a zbog kojih padne u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada.” (al-Bukhârî 6477 i Muslim 2988)

Njegov govor je veličanstven. Allâhov poslanik صلي الله عليه وسلّم je takođe, uhvativši se za jezik, rekao Mu`âdhu رضي الله عنه:

كُفَّ عَلَيْكَ هَذَا

“Čuvaj ovo!”

Mu`âdh رضي الله عنه je tada rekao:

يَا نَبِيَّ اللَّهِ وَإِنَّا لَمُؤَاخَذُونَ بِمَا نَتَكَلَّمُ بِهِ فَقَالَ

“Ô Allâhov Poslaniče, zar ćemo biti pitani za ono što smo govorili?”

Allâhov poslanik صلي الله عليه وسلّم je tada rekao:

وَهَلْ يَكُبُّ النَّاسَ فِي النَّارِ عَلَى وُجُوهِهِمْ أَوْ عَلَى مَنَاخِرِهِمْ إِلاَّ حَصَائِدُ أَلْسِنَتِهِمْ

“Zar će ljudi biti prevrnuti na njihova lica – ili na njihove noseve – osim kao žrtve njihovih jezika?” (at-Tirmidhî 2616 i Ibn Mâdžah 3973)

Zbog toga je vjernicima i vjernicama obavezno da budu oprezni i pažljivi kada su u pitanju izjave i djela koja im mogu naškoditi. Allâh سبحانه je rekao:

فَوَرَبِّكَ لَنَسْأَلَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ

“I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati za ono što su radili!” (15:92-93)