Odnos prema razilaženjima učenjâkâ

Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî

Izvor: 

Pitanje: Danas smo svjedoci buđenja znanja ولله الحمد, posebno kada je muslimanska omladina u pitanju. Prisutni su međutim izvjesni problemi, od kojih je najvažniji razilaženje među učenjacima u njihovim fetvama, što dovodi do zbunjenosti nekih ljudi. Kako se muslimanski mladić treba odnositi prema tome?

Odgovor: Ovo je bez sumnje spontano pitanje, ali smo ga međutim čuli mnogo puta i tokom prošloga putovanja. Ovaj problem se isključivo pojavljuje kod omladine koja još uvijek nije uspostavila manhadž koji se zasniva na ispravnome znanju. Sa time mislim na ono što je prenešeno od nekih Selefa kao što je Ibn `Abbâs i imâmâ koji su ga slijedili kao što su Mudžâhid, Mâlik i drugi:

“Svačiji se govor uzima i odbija osim govora onoga ko se nalazi u ovome qaburu”; a zatim je pokazao na poslanika صلى الله عليه وسلم

Ovo je realnost koju muslimanska omladina i oni koji traže ispravno znanje moraju imati na umu; a to je ništa osim “Allâh je rekao”, “Allâhov poslanik je rekao”, te ono što stalno ponavaljamo: “… na manhadžu pravednih Selefa”.

Oni takođe moraju imati na umu i drugu realnost, a to je realnost iz Qur’âna.           Allâh تبارك وتعالى je rekao:

وَلَوْ شَاءَ رَبُّكَ لَجَعَلَ النَّاسَ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَا يَزَالُونَ مُخْتَلِفِينَ إِلَّا مَن رَّحِمَ رَبُّكَ وَلِذَٰلِكَ خَلَقَهُمْ

“A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio.” (11:118-119)

Nema dakle spasa od razilaženja i to je neizbježno. To je Allâhov عز وجل Sunnah prema Svojim stvorenjima, a nećeš naći promjenu kada je u pitanju Allâhov Sunnah.

Postoji međutim razilaženje za koje ljudi imaju opravdanje i ono za koje nemaju. Oni su opravdani kada je u pitanju neizbježno razilaženje, a to je ono razilaženje na koje ukazuje spomenuti âjah:

وَلَوْ شَاءَ رَبُّكَ لَجَعَلَ النَّاسَ أُمَّةً وَاحِدَةً

“A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio.”

Naš Gospodar dakle nije htio da svi ljudi budu na jednome manhadžu i na jednome razumijevanju, a da je bilo takvih – na to bi najviše prava imali poslanikovi صلى الله عليه وسلم ashabi; koji su najbolji ljudi, što se zna iz poznatoga mutawâtir hadîtha.

Allâhova عز وجل Volja je dakle bila takva, iz Njegove savršene Mudrosti – koju su opazili neki ljudi koji Je razumiju. Većina međutim nije, ali nama to ne škodi.

Razilaženje je dakle, kao što smo spomenuli, prirodna stvar. Što se razilaženja i svađanja zbog neispravnoga razumijevanja neke stvari međutim tiče, to je ono što je zabranjeno i ono od čega su Selefi spašeni a u šta su Khalafi upali.

Ako omladina ima na umu ovu realnost, razilaženja među učenjacima neće biti čudna stvar, posebno ukoliko oni slijede jedan manhadž, a to je manhadž istine: Knjiga, Sunnah i ono na čemu su bili pravedni Selefi. Oni to ne trebaju osuđivati i ne trebaju se čuditi tome, jer je to Allâhov عز وجل Sunnah prema Svojim stvorenjima; a ukoliko se žele osloboditi toga trebaju se držati puta koji je objavljen u Časnome Qur’ânu:

قُلْ هَاتُوا بُرْهَانَكُمْ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

“Reci: ‘Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!'” (2:111)

Pa kada se student susretne sa dvije ili više različitih izjava dvojice uvaženih učenjâkâ, a smatra se da su oni jednaki u svome znanju i uvaženosti – on će možda biti zbunjen i ima pravo da u početku bude zbunjen, ali mu međutim nije dozvoljeno da ostane u tome stanju zbunjenosti, jer je dužan da pita za dokaz – da traži dokaz od svih učenjaka, tako što će ih direktno pitati ili će to učiniti putem korespodencije ili telefonom ili drugim sredstvima koja se danas koriste.

Nakon što je čuo dokaze svih učenjaka, on se ne osuđuje zato što je preferirao Zajda nad `Amrom ili `Amra nad Zajdom, jer on slijedi one dokaze sa kojima je njegova duša osjetila lakoću i koji su raširili njegova prsa – a to je značenje poslanikovoga صلى الله عليه وسلم govora:

“Ispitaj svoje srce, čak i kada dobiješ fetve onih koji ih izdaju”.

Do tebe su došle dvije izjave dvaju velikih učenjâkâ; ispitaj tvoje srce nakon što upitaš za objašnjenje sa dokazima – zatim uzmi ono čemu je tvoje srce više privrženo i biti ćeš opravdan kod Allâha تبارك وتعالى.

Što se tiče fanatizma prema jednome od učenjâkâ nad drugim, to je put onih koji slijede slijepo, od kojega nas je Allâh عز وجل spasio i odvojio nas od njihovoga puta a uputio na Pravi Put.

وَالْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ