Neznanje kao opravdanje?

Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Da li je čovjek opravdan neznanjem kada su u pitanju stvari vezane za `Aqîdu ili stvari koje izvode iz okvira islâma?

Odgovor: U vezi sa tim postoje dva slučaja:

1 – Stvari koje su jasne i očigledne. U ovome slučaju čovjek nije opravdan neznanjem ukoliko je do njega došao Qur’ân. Qur’ân zabranjuje širk, kufr, zinaluk, kamatu… To su dakle jasne stvari, i svaki arap koji ih čuje u Qur’ânu ih razumije.

2 – Nejasne stvari za koje su potrebni učenjaci da ih pojasne. Allâhov poslanik  je rekao:

الْحَلاَلُ بَيِّنٌ وَالْحَرَامُ بَيِّنٌ، وَبَيْنَهُمَا مُشَبَّهَاتٌ لاَ يَعْلَمُهَا كَثِيرٌ مِنَ النَّاسِ

“Što je dozvoljeno, jasno je – a što je zabranjeno, jasno je. Među njima ima sumnjivih stvari koje ne poznaju mnogi ljudi.” (al-Bukhârî 52)

O ovim stvarima čovjek dakle treba pitati, da bi bio upućen na ono što je ispravno. Ne treba ostati neuk ukoliko je u stanju naučiti i pitati. Ne treba ostati neuk.