Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Koji propis važi za onoga ko govori da je kazna za otpadništvo politička, a ne vjerska kazna – a to dokazuje Allâhovim تَعَالَى riječima:

لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ

“Nema prisile u vjeru” (2:256)?

Odgovor: Kazna za otpadništvo je potvrđena saglasnošću i autentičnim hadîthima. Govor takvih ljudi ne utiče na to. Učenjaci su dakle saglasni o tome, a âjah

لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ

“Nema prisile u vjeru” (2:256)

odnosi se na ulazak u vjeru. Niko se ne prisiljava da pređe na islâm. Ulazak u islâm je dakle dobrovoljan. Što se međutim tiče onih koji pređu na islâm, priznaju da je istina, a zatim napuste vjeru – takvi škode `Aqîdi i uništavaju `Aqîdu. Postoji rizik da će se drugi povesti za njima, te ih je obavezno pogubiti:

وَقَالَت طَّآئِفَةٌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ آمِنُواْ بِالَّذِيَ أُنزِلَ عَلَى الَّذِينَ آمَنُواْ وَجْهَ النَّهَارِ وَاكْفُرُواْ آخِرَهُ لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

Neki kojima je Knjiga data govore: “Vjerujte u ono što je objavljeno onima koji vjeruju, u početku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!?” (3:72)

To znači da se ljudi mogu povesti za vama i napustiti islâm. Onaj ko kaže da otpadnik ne treba biti pogubljen i da je to politička kazna isti je kao jevreji i kršćani. To je dakle vjerska stvar, a nije politička. Ta kazna štiti `Aqîdu, a zaštita `Aqîde je jedna od pet nužnosti – i to prva. Prva od pet nužnosti je zaštita `Aqîde od besmislica i gluposti.

[Târiq as-Suwajdân je rekao: Ja ne priznajem da je kazna za otpadništvo vjerska kazna. Smatram da je to politička kazna.]