Šta je dokaz da je pušenje zabranjeno?

Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî (umro 1420)

Izvor:

 

 

Pitanje: Šta je dokaz da je pušenje zabranjeno?

Odgovor: Dokaza ima više. Između ostalog je Allâhov poslanik  rekao:

لاَ ضَرَرَ وَلاَ ضِرَارَ

»Nema štete (samome sebi) niti nanošenja štete (drugima).« (Ibn Mâdžah 2341)

Pušenje šteti i pušaču i drugima. Allâhov poslanik  je o dozvoljenom, korisnom i bezopasnom bijelom luku rekao:

مَنْ أَكَلَ ثُومًا أَوْ بَصَلاً، فَلْيَعْتَزِلْنَا أَوْ لِيَعْتَزِلْ مَسْجِدَنَا، وَلْيَقْعُدْ فِي بَيْتِهِ

»Neka se onaj ko je jeo bijeli luk ili luk ne približava nama ili našoj džamiji i neka ostane u svojoj kući.« (al-Bukhârî 7359)

مَنْ أَكَلَ الْبَصَلَ وَالثُّومَ وَالْكُرَّاثَ فَلاَ يَقْرَبَنَّ مَسْجِدَنَا فَإِنَّ الْمَلاَئِكَةَ تَتَأَذَّى مِمَّا يَتَأَذَّى مِنْهُ بَنُو آدَمَ

»Neka se onaj ko je jeo luk, bijeli luk ili praziluk ne približava našim džamijama – jer meleke uznemirava ono što uznemirava i ljude.« (Muslim 564)

Pored toga Muslim bilježi da je Allâhov poslanik  poslao čovjeka koji je jeo bijeli luk na mezarje al-Baqî`, kod mrtvih, jer se tako štetna osoba ne treba miješati sa živima. Meleke uznemirava ono što uznemirava i ljude. Onaj ko jede luk ili bijeli luk pa dođe u džamiju, uznemiravat će i svoju braću vjernike i meleke, jer se meleki i danju i noću izmjenjuju u džamijama. Pa ako je Allâhov poslanik  ovako postupao sa onima koji su mirisom dozvoljenog bijelog luka uznemiravali vjernike, kako bi tek postupio da je u njegovo vrijeme bilo pušača ili da je sa pušačima u našem vremenu? Nema sumnje da im ne bi dozvolio dolazak u džamiju. Što se tiče onih koji jedu bijeli luk i luk, njihov neugodan miris je privremen i nestaje, dok odvratan miris duhana postaje dio života pušača. Njegov odvratan miris se može osjetiti gdje god se on u kući nalazio i prati ga kao sjena.

Pa ako je to propis za nešto što je dozvoljeno ali ima neugodan miris, šta tek onda važi za pušenje koje šteti i tijelu i duši i imovini i komšijama? Svo zlo je u njemu.