Govornik: `Allāmah Muqbil bin Hādī al-Wādi`ī (umro 1422)

 

 

Pitanje: Ima li džumanska hutba određene uslove?

Odgovor: Džumanska hutba je podsjetnik ljudima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ

“O vi koji vjerujete, kad u petak na namaz budete pozvani, požurite na spominjanje Allāha” (62:9)

U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Allāhov poslanik ‎ﷺ držao hutbu učeći suru Qāf. Hatib treba da obrađuje teme koje su potrebne muslimanima. Pogrešno je, pa čak i napad na vjeru, da svi drže iste hutbe. U Sa`di, Ta`izzu i Hudajdi se drži ista hutba, braćo. Ujednačavanje hutbi prouzrokuje pojavu političkih tema. Ispričao nam je jedan ugledan čovjek, naš profesor koji nas je podučavao engleski jezik, profesor Ramazan, koji je ugledna ličnost sa Islamskog univerziteta, da su jednom čuli hatiba u Egiptu kako drži hutbu i govori: “Onaj ko ode da se bori u Jemenu ili Alžiru, kao da je jedan od učesnika Bitke na Bedru”. Nakon hutbe je prišao hatibu, a znao je da je dobar čovjek, i upitao ga: Šta je ovo, sine moj, šta je ovo? Rekao je: Tako mi Allāha, to su nam poslali iz Ministarstva vakufa.

Budite na oprezu. Budite na oprezu, braćo naša, da iskrivljena politika ne uplete svoje prste u vjeru. Slavljen neka je Allāh – prava manipulacija – jučer govore da se vjera ne miješa u politiku, a oni žele da politiku uvedu u sve! Jučer su razglabali o demokratiji, ali za koga je ta demokratija zapravo namijenjena? Ko zapravo uživa u demokratiji? Oni kao Francuzi i Amerikanci, dok oni koji su vezani za džamije ne uživaju u demokratiji – uzimajući u obzir da je ona nevjerstvo. Demokratija je po svojoj prirodi nevjerstvo, jer je vlast naroda nad narodom, a Gospodar Moći kaže:

أَفَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ ۚ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللَّهِ حُكْمًا لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ

“Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allāha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?!” (5:50)

إِنِ الْحُكْمُ إِلَّا لِلَّهِ

“Sud pripada jedino Allāhu” (12:40)

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

“A oni što ne sude prema onom što je Allāh objavio, oni su baš nevjernici” (5:44)

Demokratija je nevjerstvo, neka ova poruka dopre do svih, i onih koji su prisutni i onih koji nisu.

Ipak, uprkos svemu tome, oni nisu doista primijenili demokratiju. Siguran sam da, da su zaista primijenili demokratiju, budite uvjereni da bi poziv u islam ušao u državne institucije i vojne kampove – i da bi se cijelo društvo podiglo radi tog poziva. Ali čak i na najsiromašnijeg vrše opsadu, čak i u njegovoj džamiji. To nije slučaj samo kod nas, nego u svim islamskim zemljama ga opsjedaju unutar njegove džamije. I pored svega toga, u njegovu džamiju postavljaju mu 4-5 doušnika. Samo od Allāha tražimo pomoć.

Hvala Allāhu, Istina će se sigurno pokazati. Savjetujem naše odgovorne da ne nasrću na poziv. Hvala Allāhu, ništa se ozbiljno nije dogodilo, ali oni ne slijede one koji mudro upravljaju. Samo od Allāha tražimo pomoć.

Pričali smo o džumanskoj hutbi. Sine moj, suština džumanske hutbe je spominjanje Allāha. Podsticanje i odvraćanje – način popravljanja društvenog stanja: ako vidiš da su se ljudi udaljili od vjere i okrenuli dunjaluku, potrudi se da ih pridobiješ za vjeru i da im probudiš želju za njom. I odvraćaj ih od dunjaluka: ako vidiš da su zapali u besposlicu, provode vrijeme po ulicama pušeći i lutajući do pola dana, nastoj da ih podstakneš da se late posla i počnu raditi. Ohrabri ga i reci mu da je Allāhov poslanik ‎ﷺ rekao:

مَا مِنْ مُسْلِمٍ يَغْرِسُ غَرْسًا، أَوْ يَزْرَعُ زَرْعًا، فَيَأْكُلُ مِنْهُ طَيْرٌ أَوْ إِنْسَانٌ أَوْ بَهِيمَةٌ، إِلاَّ كَانَ لَهُ بِهِ صَدَقَةٌ

“Nema nijednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev od koga štogod pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to sve ne računa posebnom sadakom.” (al-Bukhārī 2320),

ili riječima sličnog značenja.

Ako vidiš da se neko utapa u kamati, upozori ga na kamatu, jer je to jedna od štetnih pojava koje pogađaju društvo.

Također, želim napomenuti da ne treba odugovlačiti sa hutbom. Ako se i oduži, neka traje otprilike trećinu sata, do pola sata. Ima hatiba koji ne završe svoju hutbu sve dok ne postanu odbojni svim prisutnima. Dužnost hatiba je da posmatra ljude – da li drijemaju, da li su nemirni i slično; on to mora pratiti. Ako primijeti nešto neuobičajeno tokom hutbe, treba to odmah spomenuti. Allāhov poslanik ‎ﷺ je upitao čovjeka (koji je odmah sjeo kada je došao na hutbu) da li je klanjao dva rekata, pa mu je, nakon što je odgovorio da nije, rekao da ustane i klanja dva rekata. Na isti način bi pratio šta rade prisutni, da li neko razgovara ili slično.

Hutba dakle ne treba trajati duže od 20-30 minuta, jer se u hadisu koji bilježi Muslim prenosi od `Ammāra bin Jāsira da je Allāhov poslanik ‎ﷺ rekao:

‏ إِنَّ طُولَ صَلاَةِ الرَّجُلِ وَقِصَرَ خُطْبَتِهِ مَئِنَّةٌ مِنْ فِقْهِهِ فَأَطِيلُوا الصَّلاَةَ وَاقْصُرُوا الْخُطْبَةَ وَإِنَّ مِنَ الْبَيَانِ سِحْرًا ‏

“Dug namaz, a kratka hutba, znak su čovjekovog razumijevanja vjere. Zato, odužite namaz, a skratite hutbu! Zaista, u rječitosti ima sihra (čarolije)” (Muslim 869)

Važno je napomenuti još jednu stvar; upućivanje dove za kraljeve i predsjednike tokom hutbe je novotarija. Izuzetak je jedino kada kralj ili predsjednik povremeno učini neko dobro djelo. U tom slučaju nema smetnje da se uputi dova za njega. Ovdje je az-Zamakhšarī postavio pitanje, i lijepo ga je postavio, ali nije dao dobar odgovor. On je rekao: Ako bi ti rekao: Zaista, Uzvišeni Allāh kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ

“O vi koji vjerujete, kad u petak na namaz budete pozvani, požurite na spominjanje Allāha” (62:9),

a nije spomenuo kraljeve i predsjednike, (az-Zamakhšarī) je odgovorio: “Ako su oni dobri i pravedni, onda je i njihovo spominjanje dio spominjanja Allāha. A ako nisu dobri, onda ih nije dozvoljeno spominjati”. Ne, nije ih dozvoljeno spominjati.

Isto tako, traženje Allāhovog zadovoljstva za četvoricu pravednih halifa na džumanskoj hutbi je također novotarija koja nije potvrđena od Allāhovog poslanika ‎ﷺ. To je spomenuo i aš-Šātibī u svojoj knjizi al-I`tisām. Na isti način je novotarija završavanje hutbe riječima Uzvišenog Allāha:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالْإِحْسَانِ وَإِيتَاءِ ذِي الْقُرْبَىٰ وَيَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ ۚ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

“Allāh, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat, sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; On vas savjetuje ne bi li ste se prisjetili i poruku uzeli.” (16:90)

Onaj ko ju je uveo bio je Omer bin `Abdil-`Azīz, i to zato što su Emevije na kraju hutbe vrijeđale `Alī bin Abī Tāliba. To je bio izvrstan potez, jer je postavio ajet na pravo mjesto:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ

“Allāh, zaista, naređuje pravdu”,

a vrijeđanje `Alīja nije pravedno;

وَالْإِحْسَانِ

“i dobročinstvo”,

a vrijeđanje `Alīja nije pravedno.