Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

 

Pitanje: Koji propis važi da žene izjavljuju saučešća drugim ženama, uzimajući u obzir da su slabije od muškaraca i da su upadljive? Da li je bolje da izjavljuju saučešća ženama ili da ostanu kod kuće?

Odgovor: Prvo moramo znati da saučešća nisu čestitke, pa da se ljudi okupljaju, ostaju do kasno u noć – a možda čak i pale svijeće. Vidiš punu kuću kao da je vjenčanje. To smo vidjeli i čuli iz drugih zemalja.

Svrha saučešća je ojačati strpljenje pogođenog, a ono neće ojačati uz pomoć ovih vidljivih i materijalnih stvari. Ojačat će podsjećanjem na uvjerenje da ono što pogodi nekoga nije moglo da ga zaobiđe, da ono što zaobiđe nekoga nije moglo da ga pogodi i da je to od Allâha. Allâhov poslanik ﷺ je poslao saučešće jednoj od svojih kćerki tako što je poslao glasnika da joj kaže:

ارْجِعْ فَأَخْبِرْهَا أَنَّ لِلَّهِ مَا أَخَذَ، وَلَهُ مَا أَعْطَى، وَكُلُّ شَىْءٍ عِنْدَهُ بِأَجَلٍ مُسَمًّى، فَمُرْهَا فَلْتَصْبِرْ وَلْتَحْتَسِبْ

“Vrati se i prenesi joj da Allâhu pripada i ono što uzme i ono što dadne, te da je On svakome rok već odredio. Reci joj da se strpi i misli na nagradu.” (al-Bukhârî 7377)

Ovo je saučešće. Nije svrha utišati tugu iskazivanjem radosti. To nije ispravno. To je jedino materijalno saučešće. Ono srcu ne daje uvjerenje i povratak Allâhu. Saučešće je da pogođenom kažeš:

“Strpi se. Nadaj se nagradi. Ovaj život je Allâhovo vlasništvo. Njegovo je i ono što uzima i ono što daje. Svemu je rok već određen.”

Nakon toga odlazimo. Okupljanje na koje ciljaš nije propisano. Prije su okupljanja kod familije pogođenog uz hranu smatrali jadikovanjem. A jadikovanje je veliki grijeh.

Pitanje: Ukoliko majka, žena ili sestra zatraži da se odveze tamo, treba li je savjetovati da ostane kod kuće – ili je odvesti?

Odgovor: Ukoliko su familija preminulog srodnici koji će se naljutiti ako ne budu posjećeni, može se otići tamo, ostati pet minuta – i vratiti se.