Propis za ostavljanje namaza u džematu
Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)
Izvor:
Pitanje: Da li je čovjek griješan ukoliko iz nemara i bez opravdanja ostavi namaz u džematu?
Odgovor: Ukoliko ostavi namaz u džematu iz nemara i bez opravdanja, a zatim klanja sam, Šajkh-ul-Islâm Ibn Tajmijjah رَحِمَهُ اللهُ smatra da mu je namaz nevažeći – jer smatra da je džemat uslov za ispravnost namaza. Svima je poznat status Šajkh-ul-Islâma Ibn Tajmijje رَحِمَهُ اللهُ kada je u pitanju njegovo znanje, amanet, vjera i razumijevanje. Ovo je njegov stav, ali je on slab sa tačke gledišta da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم rekao:
صَلاَةُ الْجَمَاعَةِ أَفْضَلُ مِنْ صَلاَةِ الْفَذِّ بِسَبْعٍ وَعِشْرِينَ دَرَجَةً
“Namaz u džematu je vrijedniji za dvadeset i sedam stepeni od namaza kojeg čovjek obavi sam.” (Muslim 650)
Ovo dokazuje da je namaz kojeg čovjek obavi sam ispravan, jer u protivnome ne bi bilo nagrade za njega. Stav Šajkh-ul-Islâma po ovome pitanju je dakle slab. Ono što je ispravno je da je namaz u džematu obavezan, dok nije uslov za ispravnost namaza.
Onaj ko ne obavlja namaz u džematu je griješan, nepokoran Allâhovome poslaniku صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم i posjeduje osobinu licemjera – kojima obavljanje namaza predstavlja teret. Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je o njima rekao:
لَيْسَ صَلاَةٌ أَثْقَلَ عَلَى الْمُنَافِقِينَ مِنَ الْفَجْرِ وَالْعِشَاءِ، وَلَوْ يَعْلَمُونَ مَا فِيهِمَا لأَتَوْهُمَا وَلَوْ حَبْوًا
“Najteži namazi za munâfiqe su Sabah i Jacija; a kada bi znali šta je u njima, došli bi na njih pa makar pužući.” (al-Bukhârî 657 i Muslim 651)