Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

 

 

Pitanje: Koji je propis jedenja domaće piletine ako čovjek ne zna na koji način je zaklana?

Odgovor: al-Bukhârî bilježi od `Ā’iše رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا  da su neki ljudi došli Allāhovom Poslaniku ﷺ i rekli:

إِنَّ قَوْمًا يَأْتُونَا بِاللَّحْمِ لاَ نَدْرِي أَذُكِرَ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ أَمْ لاَ

“Ljudi nam donose meso, a ne znamo da li je prilikom klanja spomenuto Allāhovo ime ili ne”,

pa je rekao:

سَمُّوا عَلَيْهِ أَنْتُمْ وَكُلُوهُ

“Spomenite ga vi i jedite”

قَالَتْ وَكَانُوا حَدِيثِي عَهْدٍ بِالْكُفْرِ

`Ā’išah je rekla:

“Nema mnogo vremena kako su prihvatili islam” (al-Bukhârî 5507)

misleći na to da su tek postali muslimani i da nisu znali trebaju li spominjati Allāhovo ime ili ne. Allāhov Poslanik ﷺ je rekao: “Spomenite ga vi i jedite”.

Tako je dozvolio jedenje, iako nismo znali je li prilikom klanja spomenuto Allāhovo ime ili nije.

Također, dozvoljeno je jesti i ako ne znamo da li je životinja zaklana na ispravan šerijatski način ili ne, jer pravilo kaže: “Ako djelo učini onaj ko ima pravo na to, osnova je da je ono ispravno i važeće”.

Dakle, osnova je da je ispravno i važeće osim ako se dokaže suprotno.

Stoga, ako nam dođe meso zaklano od muslimana, Jevreja ili kršćanina, ne pitamo o njemu. Ne pitamo kako je zaklano niti da li je spomenuto Allāhovo ime ili ne; to je dozvoljeno, sve dok se uspostavi dokaz da je zabranjeno. To spada u Allāhove olakšice, jer bi u protivnom to predstavljalo veliku poteškoću. Svaki put kada bi nam bilo ponuđeno meso, morali bismo pitati ko ga je zaklao. Nakon odgovora bismo morali pitati da li dotični klanja ili ne, pa ako klanja – da li je spomenuo Allāhovo ime ili ne, pa ako jeste – da li je pustio krv kako treba… To bi bilo vrlo teško.

U Allāhove olakšice spada da se djelo koje potječe od onoga ko ga ima pravo činiti u osnovi smatra ispravnim i važećim, osim u slučaju da postoji dokaz da nije.