Odnos prema osobi koja ne obavlja namaz ili ne plaća Zakâh

Autor: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Izvor: Mukhtasar-ul-Fatâwâ al-Misrijjah (1/316)

Čovjek je dužan da svakome kome može naređuje da obavlja namaz ukoliko to niko drugi ne radi. Onaj ko drugima ne naređuje da klanjaju treba biti žestoko kažnjen. Takva osoba ne zaslužuje da bude muslimanski vojnik. On svoju ženu treba podsticati na namaz tako što će je privlačiti i plašiti. Ukoliko ona nastavi sa neobavljanjem namaza, on se, prema ispravnome stavu, treba razvesti od nje.

Onaj ko ne plaća Zakâh se treba prisiliti da ga plati. Ukoliko krije svoj novac, prema jednome stavu treba biti ubijen. Prema drugome stavu ga treba udarati dok ne donese novac da bi se mogao zaplijeniti.

Onaj ko zna za stanje ove osobe ga treba bojkotovati. Niko ga ne treba pozdravljati. Niko se ne treba odazivati na njegov poziv. On se treba osuditi i kritikovati, tako da krene klanjati i plaćati Zakâh.

Žena koja ne obavlja namaz nema pravo na opskrbu. On čini dobro djelo ako je bojkotuje i ako sa njom nema seksualni odnos.

Dozvoljeno je o osobi koja ne klanja reći da on ne klanja. Činjenica je da se glasina treba raširiti tako da on krene klanjati.

Obavezno je boriti se protiv svake grupe koja odbija praktikovati vidljivi i poznati islâmski obred, pa makar oni i izgovarali Šahâdah (da nema istinskoga Boga osim Allâha i da je Muhammad Allâhov poslanik). Primjer ovoga je da oni ne klanjaju, plaćaju Zakâh, poste ili obavljaju Hadždž, ili da se odbijaju uzdržavati od konzumiranja alkohola, bluda, kamate i razvrata, ili da odbijaju ići u Džihâd, obavezati Ahl-udh-Dhimmah da plaćaju Džizju i slično. Protiv njih se treba boriti tako da cijela vjera bude posvećena Allâhu.