Autor: Imâm `Abdullâh bin Muslim bin Qutajbah (umro 276)

Izvor: Mukhtalaf-ul-Hadîth, strana 271

Mi kažemo da je značenje Allâhovih تَعَالَى riječi

مَا يَكُونُ مِن نَّجْوَىٰ ثَلَاثَةٍ إِلَّا هُوَ رَابِعُهُمْ

“Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti” (58:7)

da On poznaje njihovo stanje. To je kao kada pošalješ osobu u neko mjesto i kažeš mu:

“Nemoj biti nemaran. Ja sam sa tobom.”

Ono što želiš reći je da si svjestan njegove nemarnosti. Niko ne smije reći da je Allâh سُبْحَانَهُ svugdje i da je inkarniran u stvorenjima – kada On kaže:

الرَّحْمَٰنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَىٰ

“Svemilosni, Koji se nad `Aršom uzvisio.” (20:5)

i

إِلَيْهِ يَصْعَدُ الْكَلِمُ الطَّيِّبُ وَالْعَمَلُ الصَّالِحُ يَرْفَعُهُ

“Ka Njemu se dižu lijepe riječi, a dobra djela ih uzdižu” (35:10)

Kako se nešto može podići ka Njemu ako je već sa Njim? Kako se ka Njemu mogu podići meleki i Duh ako je On već sa njima?