Ne osjećaj se sigurnim da nećeš odstupiti od istine
Ne osjećaj se sigurnim da nećeš odstupiti od istine
Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân
Izvor:
Čovjek ne smije biti prevaren svojom pravednošću i ustrajnošću. Ne treba se osjećati sigurnim da neće odstupiti od istine, jer koliko je samo vjernika, muslimânâ i učenjâkâ odstupilo od istine! Allâh جل وعلا je učinio da odstupe kada su se suprotstavili istini.
Čovjek se dakle ne treba osjećati sigurnim za sebe. Ne treba se hvaliti i o sebi govoriti: “Nikada! Ja sam vjernik i ja sam učenjak i ja sam… i ja sam…”, nakon čega se osjeća sigurnim da neće odstupiti od istine, pa se krene miješati sa lošim ljudima, slušati ih i udubljivati se u smutnje – tvrdeći da posjeduje znanje i da je vjernik koji neće biti prevaren. Ne treba se osjećati sigurnim za sebe.
Srca robova se nalaze imeđu dva prsta Milostivog. On se ne smije osjećati sigurnim za sebe. al-Khalîl عليه السلام je rekao:
وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَن نَّعْبُدَ الْأَصْنَامَرَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيرًا مِّنَ النَّاسِ
“Sačuvaj i mene i sinove moje od toga da se klanjamo kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli.” (14:35-36)
Čovjek se ne treba osjećati sigurnim od smutnje. Ne smije se osjećati sigurnim od lošega završetka, pa makar bio najpravedniji među ljudima. Ne smije se uvjeriti da će imati lijep završetak, pa makar bio najpravedniji među ljudima.
Sa druge strane ne smije gubiti nadu u Allâhovu milost, pa makar bio najgori nevjernik – jer mu se Allâh može smilovati pokajanjem, tako da umre na Islâmu i uđe u Džannah. Sve dok je živ, čovjeku se može desiti ovo i ono. Djela se cijene po njihovome završetku.