Govornik: Šajkh Sulajmân bin Salîmillâh ar-Ruhajlî

 

 

Ostaje nam pitanje da musliman voli nevjernika zbog nečeg dozvoljenog, a ne zbog njegove vjere, niti zbog grijeha, niti zbog neke dunjalučke koristi, već zbog nečeg dozvoljenog.

Na primjer: igranje fudbala. Igranje fudbala je u osnovi dozvoljeno. Pa ako musliman voli nevjernika zato što je fudbaler, jer je vješt u fudbalu, kao što neki mladi kažu: “Volim Messija”, “Volim Ronalda”, takva ljubav nije zbog njegove vjere, niti zbog grijeha, niti zbog koristi na dunjaluku, nego zbog dozvoljenog razloga, jer vješto igra, pa ga zato voli.

A to se prenijelo na ljubav prema klubovima. Vidite da je muslimanska omladina postala fanatična prema klubovima nevjernika. Neki kažu: “Volim Real Madrid”, drugi kažu: “Ne, ja volim Barcelonu”, pa se zbog toga raspravljaju: “Ovi su bolji, mi ćemo vas pobijediti” — kao da su s njima.

Ovo je ljubav prema nevjernicima zbog dozvoljene stvari. Po mom mišljenju, a Allâh najbolje zna, to potpada pod riječi učenjaka o zabranjenoj ljubavi, i nije dozvoljeno. Obratite pažnju, braćo, govorimo o ljubavi prema nevjerniku, a ne o divljenju samoj igri. On voli nevjernika jer je vješt. Kaže: “Volim Messija.” Nije dakle u pitanju igra, već ljubav prema samom igraču zbog njegove igre. Ovo je zabranjeno, i nije mi poznato nešto što bi ovo izuzelo iz dokaza koji ukazuju na zabranu, niti iz tekstova učenjaka o zabrani. Nema sumnje da je to sredstvo koje vodi ljubavi prema njemu zbog njegove vjere. Povrh toga je to sredstvo koje vodi oponašanju njegovih djela koja su povezana s njegovim nevjerstvom. Danas, neki naši mladi kada daju gol, čine određeni pokret, jer su vidjeli da Messi tako radi kada postigne gol. Pa su počeli voljeti i oponašati ga, te rade čak i ovo, i to se zaista dešava.

Dakle, to je sredstvo koje vodi zabranjenim stvarima, a sredstvo koje vodi zabranjenim stvarima je zabranjeno.

Sve ove vrste ljubavi su zabranjene, ali nisu na istom nivou zabrane.

Najgora i najopasnija od njih je ljubav prema nevjerniku zbog njegove vjere, jer to ruši islam i ne može se spojiti s imanom. Zatim dolazi ljubav prema nevjerniku zbog grijeha. Nažalost, ova vrsta ljubavi je veoma raširena među muslimanskom omladinom, naročito na društvenim mrežama. Vidite da su muslimani većina onih koji prate poznate ličnosti sa Zapada. Kada bi pjevač došao u neku muslimansku zemlju, okupili bi se milioni, možda bi se čak i potukli, dok kada dođe neki šejh ili daija, dođe stotinu njih ili slično. Na društvenim mrežama, nažalost, neki nevjernici imaju po 50 ili 55 miliona pratilaca, a statistike kažu da su većina njih muslimani.

Zbog toga treba da se ozbiljno pozabavimo ovim pitanjem, da ne umanjujemo njegov značaj, i da pojasnimo ljudima da je to zabranjeno.

Zatim slijedi ljubav prema nevjerniku zbog dunjalučke koristi. A zatim, po stepenu zabrane, slijedi ljubav prema nevjerniku zbog neke dozvoljene stvari.