“Ko god ljudima učini obaveznim da budu Selefije treba biti pogubljen” (`Â’idh al-Qarnî)
“Ko god ljudima učini obaveznim da budu Selefije treba biti pogubljen” (`Â’idh al-Qarnî)
Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî
Izvor:
Pitalac: Jedan od studenata u zemljama Nadžda (Saudijska Arabija) kaže:
“Od onoga ko kaže da je Salafî ili Ikhwânî ili pripadnik neke druge grupe će se tražiti da učini pokajanje. Odbije li to učiniti, njega treba pogubiti islâmskom kaznom.”
al-Albânî: Ja ne mislim da je on to rekao.
Pitalac: Tako mi Allâha Šajkh, on je to rekao, a evo snimka koji to potvrđuje:
(slijedi govor `Â’idha al-Qarnî)
“Znajte, Allâh vas sačuvao, da nikome od ljudi nije dozvoljeno učiniti obaveznim Ummetu da slijedi jednu od pravnih škola. Od onoga ko kaže ljudima ili nekome od (Allâhovih) robova da mu je obavezno biti Hanbalî, ili Šâfi`î, ili Mâlikî, ili Hanafî, će se tražiti da učini pokajanje. Odbije li to učiniti, njega treba pogubiti. Od onoga ko učini obaveznim (Allâhovim) robovima da bude Ikhwânî, ili Salafî, ili Tablîghî, ili Surûrî, će se tražiti da učini pokajanje. Odbije li to učiniti, njega treba pogubiti. Ovo je zato što nas je Allâh jedino nazvao Muslimanima.”
al-Albânî: Ja ne mislim da bi učenjak rekao ovako nešto (uz smijeh prisutnih). Ja ne mislim da bi učenjak rekao ovako nešto. Što se tiče osobe koja nije učenjak, moguće je da će reći to ili čak i nešto gore od toga.
Pitalac: Koji je vaš savjet, O Šajkh?
al-Albânî: Moj savjet njemu je da razumije značenje riječi Salafî, a ovom prilikom ga pitam da li se on ograđuje od Selefa. On će reći “Ne” ako je učenjak. Ukoliko on međutim spada u one koji ništa ne znaju, on će reći: “Ja samo slijedim Qur’ân i Sunnah”.
Ali kako ti razumiješ Qur’ân i kako razumiješ Sunnah? Da li Qur’ân prvo tumačiš Qur’ânom, pa tek onda Sunnetom? Kako ovo nazivamo? Ovo je greška. Nije nam dozvoljeno reći da Qur’ân tumačimo Qur’ânom, a zatim Sunnetom. To nije dozvoljeno. Mi Qur’ân tumačimo Qur’ânom i Sunnetom, zajedno, jer nismo u stanju razumjeti Qur’ân bez Sunneta. Zato sam u nekim mojim knjigama spomenuo da je jedan od dokaza za odbacivanje hadîtha Mu`âdha bin Džabala u kojem on (navodno) prenosi da mu je poslanik صلى الله عليه وسلم rekao kada ga je slao u Jemen:
“Čime ćeš suditi?”
“Allâhovom Knjigom” – odgovorio je Mu`âdh.
“A ukoliko u njoj ne nađeš (odgovor)?” – upitao je poslanik صلى الله عليه وسلم
“Sunnetom Allâhovoga poslanika” – odgovorio je Mu`âdh.
“A ukoliko u njemu ne nađeš (odgovor)?” – upitao je poslanik صلى الله عليه وسلم
“Učiniti ću Idžtihâd (potruditi ću se da donesem svoje mišljenje)” – odgovorio je Mu`âdh.
Poslanik صلى الله عليه وسلم je tada rekao: “Sva hvala pripada Allâhu koji je uputio poslanika Allâhovoga poslanika na ono što Allâhov poslanik voli.”
Ovaj hadîth je Munkar (hadîth koji se odbacuje). Zašto? Može li biti ispravno prema onima koji su (kako se danas kaže) završili školu Muhammada صلى الله عليه وسلم da se pravi razlika između Qur’âna i Sunneta, i da se Sunnah u odnosu na Qur’ân stavlja na isto mjesto kao mišljenje u odnosu na Sunnah? Kada se učenjak vraća na svoje mišljenje? Kada ne nađe odgovor u Sunnetu. Kada se vraća na Sunnah? Kada ne nađe odgovor u Qur’ânu.
Ovo nije ispravno. Obavezno je kombinovati Qur’ân i Sunnah jer oni potiču iz istoga izvora. Ovaj hadîth Sunnetu daje status ispod Qur’âna – izjednačujući ga sa statusom mišljenja ispod Sunneta. Kada osoba čini Idžtihâd (kada se trudi da donese svoje mišljenje)? Kada ne nađe odgovor u Sunnetu. Kada se vraća na Sunnah? Kada ne nađe odgovor u Qur’ânu. Ovo je pogrešno, a prvo je bilo tačno. Kada se trudi da donese svoje mišljenje? Kada ne nađe odgovor u Sunnetu. Kada se vraća na Sunnah? Kada ne nađe odgovor u Qur’ânu. Ovo je pogrešno. Zašto?
Postaviti ćemo pitanje u vezi sa uginulim morskim životinjama. Da li su one dozvoljene ili zabranjene? Allâh تعالى je rekao:
حُرِّمَتْ عَلَيْكُمُ الْمَيْتَةُ
“Zabranjuje vam se strv” (5:3)
Našli smo dakle odgovor u Qur’ânu, zar ne?
Ne, mi moramo prvo pogledati ima li u Sunnetu nešto što objašnjava ovaj âjah ili ga ograničava? Da, ima. Zbog toga učenjak nema drugoga izbora osim da kombinuje Qur’ân i Sunnah. Kao što je poslanik صلى الله عليه وسلم rekao:
أَلاَ هَلْ عَسَى رَجُلٌ يَبْلُغُهُ الْحَدِيثُ عَنِّي وَهُوَ مُتَّكِئٌ عَلَى أَرِيكَتِهِ فَيَقُولُ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ كِتَابُ اللَّهِ فَمَا وَجَدْنَا فِيهِ حَلاَلاً اسْتَحْلَلْنَاهُ وَمَا وَجَدْنَا فِيهِ حَرَامًا حَرَّمْنَاهُ وَإِنَّ مَا حَرَّمَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم كَمَا حَرَّمَ اللَّهُ
“Uistinu će pogriješiti svaka osoba do koje od mene dopre hadîth, a ona, zavalivši se u svoje sjedište, rekne: “Pred nama i pred vama je Allâhova Knjiga, pa ćemo smatrati dozvoljenim ono što u njoj nađemo da je dozvoljeno, a zabranjenim ono što u njoj nađemo da je zabranjeno. (Uistinu je meni dat Qur’ân i nešto slično njemu zajedno sa njim) Uistinu je ono što je zabranio Allâhov poslanik isto kao i ono što je zabranio Allâh.” (at-Tirmidhî 2664)
Zbog toga se Qur’ân i Sunnah nikada ne smiju razdvajati. Onaj ko kaže: “Mi ćemo tumačiti Qur’ân Qur’ânom, a zatim Sunnetom” je to rekao zbog ovoga Munkar hadîtha. Mi međutim Qur’ân tumačimo Qur’ânom i Sunnetom, zajedno, a zatim, ukoliko ne nađemo objašnjenje âjeta ni u Qur’ânu ni u Sunnetu, vratit’ ćemo se na pravedne Selefe – a posebno na ashâbe, koji su Allâhov عز وجل govor čuli direktno od Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم.
Po mome mišljenju je najmanje što se može reći o ovoj osobi, a ja ne poznajem nivo njegovoga znanja, da je on nesmotren prema ovoj činjenici. Ovo je veliko zanemarivanje sa njegove strane, posebno uzimajući u obzir da je on izdao oštru presudu da onaj ko se ne pokaje treba biti pogubljen.
Prenesite mu radosne vijesti da ja i dalje insistiram da sam Salafî, koji slijedi Knjigu, Sunnah i Manhadž pravednih Selefa. Ko god ne prisvoji ovu pravnu školu, nema razlike između njega i Rawâfidh. Nema sumnje da, sve dok se on nalazi u zemljama Nadžda, a između njega i Rawâfidh (Šije) nema razlike, to je isto kao i ono što je učinio al-Haddâd.
Pitalac: A mi smo sa tobom, O Šajkh.
al-Albânî: Da vas Allâh nagradi.