Autor: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Izvor: Mukhtasar-ul-Fatâwâ al-Misrijjah (2/284)

Allâhov poslanik صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je rekao:

مَنْ هَمَّ بِحَسَنَةٍ فَلَمْ يَعْمَلْهَا كَتَبَهَا اللَّهُ لَهُ عِنْدَهُ حَسَنَةً كَامِلَةً

“Ko htjedne učiniti dobro djelo, ali ga ne uradi – Allâh će mu to kod Sebe upisati kao dobro djelo” (al-Bukhârî 6491 i Muslim 131)

Kako meleki mogu znati namjeru roba – kada je to tajna između njega i njegovoga Gospodara? Prenešeno je da je Sufjân bin `Ujajnah ovako odgovorio na to pitanje:

“Kada rob htjedne učiniti dobro djelo, melek osjeti lijep miris, a kada htjedne učiniti loše djelo – melek osjeti odvratan miris.”

Allâh تَعَالَى je međutim u stanju omogućiti melekima da znaju o čemu rob razmišlja – kao što je u stanju omogućiti čovjeku da zna o čemu drugi čovjek razmišlja. Uzimajući u obzir da Allâh može omogućiti čovjeku da ponekad zna o čemu drugi čovjek razmišlja, još je vjerovatnije da će to omogućiti meleku.