Kada se smatra da je čovjeku uspostavljen dokaz (Iqâmat-ul-Hudždžah)?
Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)
Izvor:
Ja smatram da osobi koja je odgovorna za svoja djela dokaz nije uspostavljen sve dok ga ne dobije na način na koji ga može razumjeti. Poznato nam je međutim da ljudsko razumijevanje varira. Postoje oni koji ovaj tekst razumiju kristalno jasno i bez ikakvih sumnji. Drugi ga ne razumiju tako jasno – a u njihovim srcima se mogu pojaviti i sumnje. Prvi ima najveći nivo svijesti i znanja. Drugi ima samo početak znanja. Nema međutim sumnje da je i drugom uspostavljen dokaz. Ipak je shvatio poentu, iako nema potpuno razumijevanje koje ima prvi – kao Abû Bakr i `Umar.
Što se tiče onoga do kojeg dođe tekst [iz Qur’âna i Sunneta] a on ga uopšte ne razumije, kao na primjer stranac koji ne zna arapski i ne razumije tekst, nema sumnje da takvoj osobi nije uspostavljen dokaz. Dokaz za to su Allâhove تَبَارَكَ وَ تَعَالَى riječi:
وَمَا أَرْسَلْنَا مِن رَّسُولٍ إِلاَّ بِلِسَانِ قَوْمِهِ لِيُبَيِّنَ لَهُمْ فَيُضِلُّ اللّهُ مَن يَشَاء وَيَهْدِي مَن يَشَاء
“Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allâh u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće” (14:4)
Što znači nakon ovog objašnjenja na jeziku koji razumiju. On odvodi u zabludu onoga koga hoće, tako da ga ne prihvati – a upućuje na Pravi put onoga koga hoće, tako da ga prihvati.
Kakva je korist od čitanja Qur’âna strancu na arapskom, kad ga on ne razumije? Da je tebi došao stranac i pričao ti pet sati na jeziku koji ne razumiješ, ti ništa ne bi razumio. Isto važi i za stranca kada je arapski jezik u pitanju.
Ja dakle smatram da se istina mora saznati a njeno značenje shvatiti na način koji pojašnjava istinu. Što se tiče Allâhovih تَبَارَكَ وَ تَعَالَى riječi:
وَأُوحِيَ إِلَيَّ هَذَا الْقُرْآنُ لأُنذِرَكُم بِهِ وَمَن بَلَغَ
“A meni se ovaj Qur’ân objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam” (6:19)
nema sumnje da je Qur’ân objavljen sa formulacijom i značenjem. Âjah znači do kojih dopre njegova formulacija i značenje – ili da dopre do onoga ko priča ovaj jezik i dokaz mu je uspostavljen čim čuje Qur’ân. Ovaj stav se dokazuje specifičnim dokazima, kao i generalnim – kao što su Allâhove تَبَارَكَ وَ تَعَالَى riječi:
لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا
“Allâh nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene.” (2:286)
فَاتَّقُوا اللَّهَ مَا اسْتَطَعْتُمْ
“Pa Allâha se bojte koliko god možete.” (64:16)
Opšte je poznato da onaj ko ne razumije značenje nije u stanju ni da ga prihvati. Onaj do kojeg je međutim došlo da je Allâhov poslanik Muhammad ﷺ poslan i da je njegova vjera ukinula sve druge vjere – dužan je istraživati vjeru. Onaj ko je nemaran po tome pitanju nije opravdan, jer je nemaran.