Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

 

 

Kome pripada Bajt-ul-Maqdis (al-Masdžid al-Aqsâ)?

Muslimanima.

Takođe ne kažemo da pripada Arapima. Ukoliko se Arapi ne pridržavaju Allâhove vjere, on njima ne pripada – jer je Allâh rekao:

وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِنْ بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الأَرْضَ يَرِثُهَا

»Mi smo u Zaburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju naslijediti…« (21:105)

Ko?

عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ

»Moji čestiti robovi« (21:105)

Oni su dakle oni kojima pripada zemlja. A Mûsâ je rekao svome narodu, a oni su u to vrijeme bili vjernici:

يَا قَوْمِ ادْخُلُوا الأَرْضَ الْمُقَدَّسَةَ الَّتِي كَتَبَ اللَّهُ لَكُمْ

»O narode moj, uđite u Blagoslovljenu zemlju koju vam je Allâh dodijelio« (5:21)

To je zato što su se borili protiv nevjerničkih tirana, pa su imali veće pravo na zemlju od njih. A nakon što su vjernici osvojili Šâm, on im pripada i oni imaju najveće pravo na njega. Pored toga kažem, po mom mišljenju – a znanje je kod Allâha, da nije moguće ponovo osvojiti Šâm, posebno Palestinu, osim na način na koji je osvojen na početku ovog Ummeta. Pod vođstvom kao što je bilo vođstvo koga? `Umara bin al-Khattâba رَضِيَ اللهُ عَنْهُ i ljudi poput onih koji su bili u njegovoj vojsci. Borili su se samo zato da Allâhova riječ bude gornja. Ukoliko bi muslimani bili ovakvi, bili bi u stanju boriti se protiv jevreja, do te mjere da bi drvo iza kojeg se jevrej sakrio govorilo: “O muslimanu! O Allâhov robe! Jevrej je iza mene, pa ga ubij!”

Sve dok muslimani međutim na ovo neprijateljstvo i mržnju između nas i jevreja gledaju kao tribalizam i nacionalizam, nikada nećemo uspjeti – jer Allâh pomaže samo onima koji Njemu pomažu:

وَلَيَنصُرَنَّ اللَّهُ مَنْ يَنصُرُهُ إِنَّ اللَّهَ لَقَوِيٌّ عَزِيزٌ

»A Allâh će sigurno pomoći one koji Njega pomažu – Allâh je, zaista, moćan i silan.« (22:40)

الَّذِينَ إِنْ مَكَّنَّاهُمْ فِي الأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلاَةَ وَآتَوْا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنْ الْمُنْكَرِ وَلِلَّهِ عَاقِبَةُ الأُمُورِ

»I oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i Zakâh udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allâhu se, na kraju, sve vraća.« (22:41)

Pa ako sagledamo stanje na početku ovog Ummeta, na osnovu čega su bili uspješni? Šta je bio njihov temelj?

Njihov temelj bio je Tawhîd, iskrenost prema Allâhu, slijeđenje Allâhovog poslanika ﷺ, kao i udaljavanje od prezirnih stvari, loših manira, razvrata, zla i slijepog slijeđenja neprijatelja. Današnji problem su ljudi koji smatraju da je oponašanje nevjernika časno i prestižno. Danas postoje ljudi koji smatraju da je oponašanje nevjernika časno i prestižno, dok vraćanje na ono na čemu su bili Allâhov poslanik ﷺ i njegovi ashabi smatraju zaostalim i primitivnim. Baš kao što su i oni prije njih rekli:

وَإِذَا رَأَوْهُمْ قَالُوا إِنَّ هَؤُلاَءِ لَضَالُّونَ

»A kad bi ih vidjeli, rekli bi: “Ovi su, doista, zalutali”« (83:32)

Na nama je braćo da se vratimo, čitamo i trudimo da budemo kao oni prije nas na početku ovog Ummeta, da bi nam na osnovu toga što smo na onome na čemu su bili oni bila odobrena pobjeda. Govorim i ponavljam, obavezno nam je da se čuvamo od zala naših duša i zala Allâhovih robova među nevjernicima, munaficima i njihovim sljedbenicima.

Molimo Allâha تَعَالَى da nam Svojom vjerom odobri pobjedu, da nas potpomogne njome i nju nama, i da nas učini Svojim bliskim prijateljima i Svojom strankom. On je uistinu Velikodušan i Darežljiv. Neka je salawât na našeg vjerovjesnika Muhammada, njegovu porodicu i ashabe.