Ibn Bâz o neznanju kao opravdanju
Govornik: Imâm `Abdul-`Azîz bin `Abdillâh bin Bâz (umro 1420)
Izvor:
Pitanje: Želim da mi pojasnite značenje govora Šajkh-ul-Islâma Ibn Tajmijje رَحِمَهُ اللهُ:
»Mišljenje može biti nevjerstvo, te se na onoga ko ima to mišljenje čini takfîr i kaže se da je onaj ko ima to mišljenje nevjernik. Što se međutim pojedinaca tiče, oni se ne proglašavaju nevjernicima sve dok im se ne uspostavi dokaz (objasni istina), nakon čega je onaj koji je odbaci uznevjerovao«.
Da li ovo važi generalno za mišljenja i djela u vjerovanju i praksi?
Odgovor: Da, to je tačno. Onaj ko psuje Allâha, ili Allâhovog poslanika ﷺ, ili ismijava vjeru, uznevjerovao je. Ukoliko međutim živi u zemlji u kojoj ovo nije poznato, mora biti podučen da to nije dozvoljeno i da je to nevjerstvo. To se odnosi na one koji ne žive među muslimanima, nego žive u nevjerničkim zemljama u kojima je islam stran. Ukoliko misli da mu je pitanje nejasno, to mu treba pojasniti. Nastavi li to činiti i nakon što mu se objasni da je to zabranjeno i da nije dozvoljeno, uznevjerovao je. Onaj ko psuje Allâha, ili Allâhovog poslanika ﷺ, ili psuje vjeru ili islâm, počinio je veliko nevjerstvo.
Isto važi i za one koji čine sudžûd nekom drugom mimo Allâha, kao na primjer grobovima, a nema u nevjerničkoj zemlji muslimana koji će ga uputiti. On treba biti podučen, tako da razumije da je to zlo i da nije dozvoljeno.
Allâh جَلَّ وَ عَلَا je rekao:
وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولاً
»A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!« (17:15)