Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Koji je propis za traženje oprosta i udjeljivanje sadaqe da bi se time stekla nagrada u oba života? Primjer toga je osoba koja udjeljuje sadaqu zbog zdravlja – ili traži oprost da bi dobio djecu ili opskrbu.

Odgovor: To spada u prosperitet; ukoliko je namjera osobe da činjenjem dobrih djela stekne nagradu kod Allâha kao i ovodunjalučku korist – to je u redu:

وِمِنْهُم مَّن يَقُولُ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

“A ima i onih koji govore: “Gospodaru naš, daj nam dobro i na dunjâluku i na âkhiretu i sačuvaj nas patnje paklene!” (2:201)

Dozvoljeno je dakle činjenje dobrih djela zbog nagrade – te i ovodunjalučkoga prosperiteta. Čovjek u osnovi čini djela zbog nagrade na âkhiretu, a u redu je ukoliko time istovremeno namjerava steći i ovodunjalučku korist. Ono što je zabranjeno je tražiti isključivo ovodunjalučku korist. To je ono što je zabranjeno, dakle da osoba svojim djelom namjerava steći isključivo ovodunjalučku korist:

فَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا وَمَا لَهُ فِي الآخِرَةِ مِنْ خَلاَقٍ

“Ima ljudi koji govore: “Gospodaru naš, daj Ti nama na ovome svijetu!”, a na drugom svijetu neće imati nikakvog udjela!” (2:200)