Allâhov govor sa Mûsom je specifičniji od samo objavljivanja

Autor: `Allâmah Muhammad bin `Abdillâh as-Subajjil

Izvor: Rasâ’il fîl-`Aqîdah wad-Da`wah, strana 11-12

Allâh عز وجل je rekao:

وَكَلَّمَ اللَّهُ مُوسَىٰ تَكْلِيمًا

“A Allâh je sigurno sa Mûsom razgovarao.” (4:164)

Allâh je odlikovao Svoga poslanika Mûsu عليه السلام razgovorom sa njim, da bi mu odao počast. Allâh تعالى je rekao:

تِلْكَ الرُّسُلُ فَضَّلْنَا بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۘ مِنْهُمْ مَنْ كَلَّمَ اللَّهُ

“To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugima. S nekima od njih je Allâh razgovarao.” (2:253)

Ovaj govor je specifičniji od samo objave. Izražavanje formom تَكْلِيمًا otklanja svaku špekulaciju i tvrdnju da govor nije stvaran. Tako je vjernicima obavezno vjerovati da je govor jedno od Allâhovih عز وجل svojstava. On je oduvijek pričao i On priča ako On to hoće, s kime On hoće i kada On hoće. Allâh تعالى je rekao:

وَإِذْ نَادَىٰ رَبُّكَ مُوسَىٰ أَنِ ائْتِ الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ قَوْمَ فِرْعَوْنَ

“A kad je Gospodar tvoj Mûsu zovnuo: ‘Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu Faraonovom” (26:10-11)

Pominji, Muhammade, kako je tvoj Gospodar Svojim glasom dozivao Mûsu Sebi i razgovarao sa njim stvarnim govorom bez zastora, posrednika ili objavljivanja i naredio mu da ide narodu Faraonovom koji se prema sebi ogriješio da bi ih pozivao na pravi put. Ovdje se potvrđuje Allâhov govor i dozivanje onoga koga On hoće od svojih robova.