Značenje nevjerstva koje je Bawâh i primjeri njega

Govornik: `Allâmah Muhammad Amân bin `Alî al-Džâmî

Izvor: Šarh al-Usûl as-Sittah, strana 56-57

Neki smatraju da je jedino obavezno obavezno biti poslušan vladaru i obećati mu poslušnost i pokornost ukoliko je on učen i pravedan, a u protivnome nije. Ova greška je raširena među današnjim ljudima. To je greška gledano i iz vjerskoga i iz aspekta razuma. Onaj kome je Allâh podario zdrav razum i ko spoznaje stvari prema njihovoj stvarnosti i poznaje istoriju Selefa i vjere će shvatiti u potpunosti da je obećati poslušnost i pokornost i slušati i pokoravati se obavezno u svim slučajevima. Ne igra ulogu da li je vladar pravedan ili griješan, da li oduzima ili poklanja imovinu, da li je dobar ili loš – sve dok on ne pokazuje nevjerstvo koje je Bawâh.

Nevjerstvo koje je Bawâh znači da on javno objavljuje svoje nevjerstvo, da ga ispoljava i da podstiče na njega. Ovo nije slučaj sa skrivenim nevjerstvom koje se ne doživljava. Primjer ovoga nevjerstva (koje je Bawâh) je vladar koji podstiče da se ne obavlja namaz. On je objavio i ispoljio svoje nevjerstvo.

Drugi primjer je ukoliko on podstiče Ummah na ostavljanje posta u Ramadhânu zbog gubitka proizvodnje u zemlji. Ovaj je ispoljio svoje nevjerstvo. On je nevjernik i njega ne treba slušati, njemu se ne treba pokoravati niti mu obećati poslušnost i pokornost.

Još jedan primjer je ukoliko on objavi da Islâmski Šarî`ah danas nije prikladan a da je bio prikladan u prošlosti, te da postoji potreba za novim, stranim ili lokalnim zakonima. On kaže da je Šarî`ah neprikladan i preferira ljudske zakone da bi zadovoljio ljude. Ovaj je ispoljio svoje nevjerstvo. Njegovo nevjerstvo je Bawâh. Njega ne treba slušati niti mu obećati poslušnost i pokornost.

Ovo je značenje da je nevjerstvo Bawâh, dakle nevjerstvo koje on objavljuje, ispoljava i ne skriva ga.

Vladar koji ne dostiže ovaj stepen se mora slušati u onome što je poslušnost Allâhu.