Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn

Izvor:

 

Postoje dvije vrste širka: veliki i mali. Onaj ko dovi drugima mimo Allâha da bi otklonio nedaće počinio je veliki širk, pa makar obavljao namaz, postio, udjeljivao sadaqu i obavljao Hadždž – a nije mu dozvoljeno obavljati Hadždž, na osnovu Allâhovih تَعَالَى riječi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْمُشْرِكُونَ نَجَسٌ فَلا يَقْرَبُوا الْمَسْجِدَ الْحَرَامَ بَعْدَ عَامِهِمْ هَذَا

“Ô vi koji vjerujete, višebošci su sama pogan i neka se, nakon ove godine, više ne približuju Časnoj džamiji.” (9:28)

Ukoliko dakle znamo da neko čini širk Allâhu i dovi drugima mimo Allâha, zabranjujemo mu da se približava Svetoj džamiji (Masdžid-ul-Harâm).

Postoje mnoge vrste manjega širka, a on je veoma skriven; može ući u srce čovjeka a da on to ni ne zna. ar-Rijâ’ je manji širk, a primjer toga je da čovjek udjeljuje sadaqu pred ljudima da bi ljudi o njemu rekli da je velikodušan i da udjeljuje sadaqu. To je dakle mali širk; on se želi približiti Allâhu, ali želi da ga ljudi hvale zbog toga. Obratite pažnju na ovo; on se dakle time ne želi približiti ljudima – u tome slučaju bi to bilo veoma opasno i možda i veliki širk – nego se želi približiti Allâhu, a da ga ljudi hvale jer je velikodušan i jer se približava Allâhu udjeljujući sadaqu.

Drugi primjer je čovjek koji ustane klanjati u prisustvu ljudi, pa bude skrušen u namazu i ne pomjera se – da bi o njemu bilo rečeno da usavršava svoj namaz. On se dakle namazom ne želi približiti ljudima nego Allâhu – ali je uljepšao namaz da bi ljudi rekli da usavršava namaz radi Allaha عَزَّ وَجَلَّ. To je dakle Rijâ’.