Vjerska sloboda je nevjerstvo i otpadništvo

Autor: `Allâmah Ahmad bin Jahjâ an-Nadžmî (umro 1429)

Izvor; Šakwâ li Mas’ûl “Bahth fîhi ar-Radd `alâ `Â’idh al-Qarnî”, strana 360

Šu`ajbov narod mu je rekao:

قَالُواْ يَا شُعَيْبُ أَصَلاَتُكَ تَأْمُرُكَ أَن نَّتْرُكَ مَا يَعْبُدُ آبَاؤُنَا أَوْ أَن نَّفْعَلَ فِي أَمْوَالِنَا مَا نَشَاء إِنَّكَ لَأَنتَ الْحَلِيمُ الرَّشِيدُ

“”O Šu`ajbe”, govorili su oni, “da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si “obazriv” i “razuman”!” (11:87)

Smatrali su da su slobodni da rade ono što žele. Što se muslimana tiče, on je Allâhov rob i čini ono što mu je On naredio preko Svog poslanika . Onaj ko tvrdi da su svi slobodni da vjeruju u ono što žele dužni su učiniti pokajanje. Ili će se pokajati – ili će biti pogubljeni kao nevjernički otpadnici. Allâh تَعَالَى je rekao:

وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الإِسْلاَمِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ

“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.” (3:85)