Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî

Izvor:

 

Pitalac: Za studiranje u Saudijskoj Arabiji neophodna je preporuka od strane osobe kojoj zemlja vjeruje. Zamolio sam jednoga učenjaka da me preporuči – a on mi je rekao da me ne poznaje. Saudijska Arabija priznaje vrlo malo osoba kada je ovo u pitanju. Čovjeku je potrebna preporuka. Šajkh Nâsir ga ne poznaje, ali ga poznaje Abû Jâsir – a Šajkh Nâsir zna da je Abû Jâsir pouzdan i dobar. Zar u ovome slučaju Šajkhu nije dozvoljeno da zauzme Abû Jâsirov stav?

al-Albânî: Naravno da mu je dozvoljeno da zauzme njegov stav, ali mu nije dozvoljeno preporučiti nekoga koga ne poznaje.

Pitalac: Ne možeš poznavati sve ljude. U tome slučaju ova osoba neće imati mogućnost da studira.

al-Albânî: Da li ovaj tvoj komentar znači da se slažeš sa mnom ili ne?

Pitalac: Ja samo želim pojasniti primjer.

al-Albânî: Primjer je jasan; ja smijem zauzeti njegov stav – ali ne i preporučiti onoga koga on preporučuje. Mislim da je ova tema završena. Šta želiš pojasniti?

Pitalac: Dobili smo isti odgovor i od drugih ljudi. Oni imaju priznate preporuke, ali sami ne preporučuju. Na kraju student ne može studirati.

al-Albânî: Vjeruješ li u jevrejski princip, da cilj opravdava sredstvo?

Pitalac: Ne.

al-Albânî: Šta je rješenje?

Pitalac: To je ono što od vas želimo.

al-Albânî: Slažemo se da taj princip nije islamski. Ja stoga nemam rješenje.