Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Koji je propis za učenje Qur’âna upućujući nagradu za to nekome drugom – mrtvome ili živom?

Odgovor: Mnogi učenjaci imaju taj stav; oni kažu da je bilo koji `ibâdah čija se nagrada uputi živome ili mrtvome muslimanu njima od koristi. Ne postoji međutim dokaz za ovaj stav. Dokaz jedino postoji za specifična djela – a to su Hadždž obavljen za drugoga, `Umrah obavljena za drugoga, Sadaqah udijeljena za drugoga i dova. Postoji dakle dokaz da se ova djela mogu činiti za drugoga i da nagrada za njih bude upućena njima. Što se svega ostaloga međutim tiče, djelo u osnovi pripada njegovome počiniocu:

وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَى

“i da je čovjekovo samo ono što sam uradi” (53:39)

U osnovi se za djelo nagrađuje njegov počinilac, a u to spada i učenje Qur’âna. Nagrada za učenje Qur’âna dakle pripada učaču, te je on stoga ne treba upućivati nekome drugom – jer ne postoji dokaz za to.