Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Šta smatrate o onima koji uzimaju velike svote za učenje Qur’âna bolesnima, obrazlažući to cijenom vode, ulja ili meda nad kojim se uči?

Odgovor: Učenje Ruqje kao prvo ne treba biti profesija. To dakle ne treba biti izvor prihoda. Čovjek treba tražiti opskrbu na drugi način, a ljudima treba učiti Ruqju iz dobronamjernosti. Pa ukoliko bi mu neko nešto dao, ne predstavlja problem da to uzme. To mu međutim ne treba biti profesija i ne treba otvarati klinike za Ruqju. On pored toga možda nije ni prikladan za Ruqju. Neki su neprikladni, ali žele novac i varaju ljude. To nije dozvoljeno i takvima to treba zabraniti. Ruqjah je uvaženo djelo i time se trebaju baviti učeni ljudi sa ispravnim vjerovanjem. Ona mora biti zasnovana na Qur’ânu i propisanim dovama, a ne na formulama, nepoznatom govoru i šejtanskim imenima. To je zabranjeno i širk Allâhu عَزَّ وَ جَلَّ. Ruqjah treba dakle biti povjerena učenim ljudima sa ispravnim vjerovanjem.