Traženje od drugih da upućuju dove za tebe

Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn

Izvor:

Pitanje: Ukoliko osoba zatraži od nekoga ko je naizgled pravedan da dovi za njega u njegovome odsustvu, da li je to slabost u oslanjanju na Allâha od strane osobe koja je to zatražila? Ukoliko je to tako, koja je vaša uputa nama u vezi sa razumijevanjem događaja kada je `Umar tražio od Uwajsa al-Qarnî da uputi dovu za njega, iako je `Umar bolji od Uwajsa?

Odgovor: Ukoliko osoba traži od nekoga drugoga da dovi za njega, dovoljna je krivica da je to zatražio od nekoga. U prisege koje je Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم uzeo od svojih ashaba spada da ništa neće tražiti od ljudi; a riječ “ništa” je opšta i sveobuhvatna u kontekstu negacije.

Ovo je fundamentalni princip; na taj način da ako bi nekome od njih ispao štap dok bi bio na svojoj jahalici, on bi sišao i podigao ga – a ne bi nikoga drugoga zamolio da ga podigne. Ovo je zato što su dali prisegu Allâhovome poslaniku صلى الله عليه وسلم da neće ništa tražiti od ljudi.

Da nema ništa drugo vrijedno osude osim ovoga (u vezi sa osobom iz pitanja), bilo bi dovoljno. Ova osoba međutim možda ima loše mišljenje o sebi, pa zbog toga to traži od nekoga drugog. Mi mu kažemo: O brate, imaj lijepo mišljenje o Allâhu. Imaj lijepo mišljenje o Allâhu عز وجل – a ako nisi dostojan da se prihvati tvoja dova, tuđa dova ti neće biti od koristi. Dužan si dakle da imaš lijepo mišljenje o Allâhu, i da ne uzimaš posrednika između sebe i Allâha. Dovi sam tvome Gospodaru. Allâh عز وجل kaže:

ادْعُوا رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً

“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome.” (7:55)

Takođe, tvoja dova Allâhu je sama po sebi `ibâdah, pa kako sebi možeš uskratiti to?

Osim toga, neki ljudi će se možda, nakon što zatraže od osobe koja je naizgled pravedna da dovi za njih, potpuno osloniti na dovu ove osobe a sami uopšte neće doviti.

A zatim postoji i treća stvar u vezi sa ovim, a to je da će se osoba od koje se traži da uputi dovu možda umisliti i vjerovati da je on dostojan da drugi od njega traže da upućuje dove. Šajkh-ul-Islâm Ibn Tajmijjah رحمه الله je međutim rekao: “Kada tražiš od tvoga brata da uputi dovu, neka ti namjera bude da mu to bude od koristi preko njegove dobrote prema tebi, ili da mu bude od koristi ukoliko on uputi dovu za tebe u tvome odsustvu, jer meleki govore: ‘Âmîn, i za vas takođe’.”

U tome slučaju je to u redu i to je dobro, ali je međutim vrijedno osude u slučaju da ti je namjera da od toga korist imaš samo ti.

Što se tiče događaja kada je `Umar رضي الله عنه tražio od Uwajsa da uputi dovu za njega, to je bilo izvršavanje naredbe Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم i specifična stvar za toga čovjeka. Zbog toga `Umar nije tražio od drugih da upućuju dove za njega. Nije dakle tražio od Abû Bakra da uputi dovu za njih, iako je Abû Bakr bolji od `Umara i Uwajsa i svih ostalih ashaba.

To je dakle bilo specifično za toga čovjeka. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je naredio onima koji ga sretnu da mu kažu: “Uputi Allâhu dovu za mene” – a specifične stvari ostaju u okvirima onoga na šta se odnose.