“To mene ne obavezuje”

Govornik: `Allâmah Muhammad bin Hâdî al-Madkhalî

Izvor:

 

Pitanje: Braća pitaju o izrazu “To mene ne obavezuje”. Neki odgovaraju na ovaj način kada im se pojasne stvari.

Odgovor: Ukoliko mu pojasniš istinu sa dokazima, a on odgovori: “To mene ne obavezuje”, šta će ga onda obavezati? Šta će ga obavezati? Allâh جَلَّ وَعَلَا kaže:

وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ وَلَا مُؤْمِنَةٍ إِذَا قَضَى اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَمْرًا أَن يَكُونَ لَهُمُ الْخِيَرَةُ مِنْ أَمْرِهِمْ ۗ وَمَن يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا مُّبِينًا

“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allâh i Poslanik Njegov nešto odrede, po svome nahođenju postupe. A ko Allâha i Njegovoga Poslanika ne posluša, taj je očito zalutao.” (33:36)

Allâh جَلَّ وَعَلَا kaže:

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

ono što vam Poslanik dâ, to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite” (59:7)

Allâh جَلَّ وَعَلَا kaže:

فَاتَّقُوا اللَّهَ مَا اسْتَطَعْتُمْ وَاسْمَعُوا وَأَطِيعُوا

“Pa Allâha se bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se” (64: 16)

Allâh سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ

“Ô vi koji vjerujete, pokoravajte se Allâhu i pokoravajte se Poslaniku” (4:59)

kao i druge âjete iz Qur’âna.

Allâhov poslanik صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم kaže:

مَنْ أَطَاعَنِي فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ، وَمَنْ عَصَانِي فَقَدْ عَصَى اللَّهَ

“Ko se pokorava meni – taj se pokorava i Allâhu, a ko je neposlušan meni – taj je neposlušan i Allâhu.” (al-Bukhâri 7137 i Muslim 1835)

Pa ukoliko pojedincu nešto objasniš dokazima iz Qur’âna i Sunneta, na jasan i jednostavan način, bez nedoumica i nejasnoća, a on ti se ničim ne suprotstavi osim govorom “To mene ne obavezuje” – znaj da je on sljedbenik strasti.

Ukoliko on međutim navede dokaze iz Qur’âna i Sunneta Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم, u tome slučaju nemoj biti nagao prema njemu i sagledaj njegove dokaze, jer oni mogu biti ispravni ali njegovo razumijevanje može biti pogrešno – pa mu to pojasni.

Qur’ân se najbolje objašnjava Qur’ânom a zatim hadîthom. Sunnah se najbolje objašnjava Sunnetom, nakon toga govorom ashaba, a nakon toga za sve postoji arapski jezik – i to dakle treba tražiti u arapskome govoru i arapskoj poeziji. Poezija je divan Arapa, kao što je to rekao `Abdullâh bin `Abbâs رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا.

Ukoliko si mu ti dakle pojasnio stvar govorom Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم i govorom ashaba رَضِيَ اللهُ عَنْهُم  a on to odbije prihvatiti, ništa se više za njega ne može učiniti. U tome slučaju se ništa za njega ne može učiniti, a ovim se danas služe svi koji se žele suprotstaviti sljedbenicima Sunneta i odvojiti se od njih. “To mene ne obavezuje”; ovako se izražava Abūl-Ḥasan [al-Ma’ribî] – i samo smo od njega to čuli. Ti mu nešto objasniš istinom i uzastopnim dokazima, a on ti kaže: “To mene ne obavezuje”. Šta će te onda obavezati? Želiš li posebnu objavu samo za tebe, sa tvojim imenom? To nije moguće.

Allâhovu Knjigu uče svi koji je uče, kao što i Sunnah Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم čitaju svi koji ga čitaju, a mi upućujemo na njih što se tiče propisa; dokaz će biti ili direktan – ili implicitan.

Nakon toga uzimamo u obzir govor učenjaka; da li je razumijevanje ashaba Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم u skladu sa tvojim ili mojim razumijevanjem? Koje od ova dva razumijevanja obavezuje drugoga da ga prihvati? Ima li nešto pravednije od ovoga, braćo?

Ukoliko govor Selefa i njihovo tumačenje Allâhovoga govora i govora Njegovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم dokazuje da je tvoje razumijevanje ispravno – ja to prihvatam od tebe, ali ukoliko dokazuje da je moje razumijevanje ispravno – dužan si bojati se Allâha i prestati koristiti ovaj izraz; “To mene ne obavezuje”. Istina te obavezuje i dužan si je prihvatiti:

وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ وَلَا مُؤْمِنَةٍ إِذَا قَضَى اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَمْرًا أَن يَكُونَ لَهُمُ الْخِيَرَةُ مِنْ أَمْرِهِمْ ۗ وَمَن يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا مُّبِينًا

“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allâh i Poslanik Njegov nešto odrede, po svome nahođenju postupe. A ko Allâha i Njegovoga Poslanika ne posluša, taj je očito zalutao.” (33:36)