Govornik: Imâm Muhammad Nâsir-ud-Dîn al-Albânî (umro 1420)

Izvor:

 

Pojedinačno opažanje (mlađaka) nema vrijednost u islamskom Šerijatu, jer je Allâhov poslanik ﷺ rekao:

الصَّوْمُ يَوْمَ تَصُومُونَ وَالْفِطْرُ يَوْمَ تُفْطِرُونَ

“Post počinje kada ljudi poste i završava kada ljudi prekidaju post.” (at-Tirmidhî 697)

Pa ukoliko pojedinac ugleda mlađak dok drugi jedu i piju, on ne treba postiti – jer treba biti sa džematom i ne odvajati se. Svi znaju da je Allâhov poslanik ﷺ rekao:

صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ، وَأَفْطِرُوا لِرُؤْيَتِهِ، فَإِنْ غُبِّيَ عَلَيْكُمْ فَأَكْمِلُوا عِدَّةَ شَعْبَانَ ثَلاَثِينَ

“Postite kada ga vidite (mlađak) a prekinite post kada ga vidite. Bude li oblačno, upotpunite trideset (dana).” (al-Bukhârî 1909)

Nema međutim sumnje da ovo pitanje ne obavezuje pojedinca kao što ga na primjer obavezuje namaz; možeš klanjati u svojoj kući, u svojoj prodavnici, na radnom mjestu i tako dalje. Ne smiješ međutim postiti na osnovu tvog opažanja mlađaka, nego trebaš postiti sa narodom zemlje u kojoj se nalaziš. Kada dakle narod posti, posti i ti, a kada prekinu post, prekini ga i ti – jer je Allâhov poslanik ﷺ rekao:

صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ

“Postite kada ga vidite…”

Nema sumnje da je ovo obraćanje svim muslimanima. Nažalost su danas mnoge islamske vlade islamske samo imenom – jer ne sude po onome što je Allâh objavio. To se ogleda i u tome da svaka zemlja posti zasebno. Nema međudržavnih veza. Priča se o jedinstvu i svemu što ono znači, ali bez iskrenosti. Da su iskreni, barem bi se mogli složiti oko praznika i početka i kraja mjeseca posta. To međutim nije slučaj, te se na osnovu nesuglasica vlada islamski narod ne može ujediniti po pitanju početka i kraja posta – te stoga svaka zemlja treba postiti na osnovu svog opažanja mlađaka. Što se tiče podjele jedne zemlje na dva dijela, dovoljno je to što smo već podijeljeni na male zemlje. Zar ćemo sada i te zemlje dijeliti na dva dijela? Nažalost je tako. Neki poste sa Saudijskom Arabijom, neki sa na primjer Sirijom – i tako dalje. To ne treba biti tako. Kao što smo spomenuli, kada musliman rizikuje da će upasti u dva zla – treba izabrati manje od njih. Bolje je da svi u jednoj zemlji poste zajedno nego da su podijeljeni. To je gore, ali Allâh nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene. Ukoliko jedna zemlja proglasi post, svi njeni stanovnici mogu započeti post – iako ovaj proglas nije u skladu sa Šerijatom, dakle nije šerijatski potvrđen. To dakle odlučuje zemlja, a ne pojedinci – kao što je na primjer slučaj i sa kaznom. Ukoliko bi pojedinci počeli izvršavati propisane kazne, na kopnu i moru bi vladao nered. Mnoge zemlje danas ne sprovode u praksu propisane kazne. Hoće li to onda činiti pojedinci, tako da srodnik ubijenog ubije njegovog ubicu? To će samo pogoršati stvari.

Tako sav narod zemlje treba postiti istovremeno; zajedno početi i prekinuti post. Podjela nije dozvoljena.

Pitalac: Čak i ukoliko je to zasnovano na astronomskom proračunu?

al-Albânî: Nema astronomskog proračuna. Kao što je rekao Allâhov poslanik ﷺ:

صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ

“Postite kada ga vidite…”

Pitalac: Čak i ukoliko zemlja…

al-Albânî: Već sam odgovorio; čak i ukoliko zemlja proglasi početak ili kraj posta na način koji nije propisan. Ljudi se ne mogu opirati zemlji, jer će to samo pogoršati stvari. Ovim ne želim reći da je propisano ravnati se prema astronomskim proračunima, nego da treba izabrati manje zlo. To je ono što želim reći, a astronomski proračuni su bezvrijedni.