Autor: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn

Izvor: Risâlah fî Sudžûd-is-Sahû

Sadždah zaborava (Sudžûd as-Sahû) su dvije sadžde koje klanjač učini da bi nadoknadio greške koje su se u namazu desile iz zaborava (sahû). Njeni uzroci su tri: dodavanje nečega (az-Zijâdah), izostavljanje nečega (an-Naqs) i stanje sumnje (aš-Šakk).

1. Dodavanje (az-Zijâdah)

Ukoliko osoba namjerno doda ekstra stajanje, sjedenje, rukû` ili sadždu, namaz te osobe je poništen. Ukoliko osoba to međutim uradi iz zaborava i ne sjeća se dodatka do završetka namaza, onda na njoj nije ništa osim da učini Sudžûd as-Sahû, i namaz te osobe će biti ispravan. Ako se međutim sjeti dok čini taj dodatak, onda je osobi obavezno da prekine taj dodatak i takođe da učini Sudžûd as-Sahû na kraju namaza, i namaz te osobe će biti ispravan.

Primjer ovoga je osoba koja je klanjala pet rekata Podne namaza, ali se nije sjetila da je dodala do Tašahhuda. U tome slučaju osoba treba upotpuniti Tašahhud, predati salâm, učiniti Sudžud as-Sahû, i ponovo predati salâm. Ako se osoba međutim ne sjeća dodatka do nakon predavanja salâma, u tome slučaju treba učiniti Sudžud as-Sahû i ponovo predati salâm.

Dokaz za ovo je hadîth `Abdullâha ibn Mas`ûda رضي الله عنه koji je rekao:

صَلَّى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم الظُّهْرَ خَمْسًا فَقَالُوا أَزِيدَ فِي الصَّلاَةِ قَالَ ‏ “‏ وَمَا ذَاكَ ‏”‏‏.‏ قَالُوا صَلَّيْتَ خَمْسًا‏.‏ فَثَنَى رِجْلَيْهِ وَسَجَدَ سَجْدَتَيْنِ

“Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je klanjao pet rekata Podne namaza, pa je neko rekao: ‘Da li se namaz povećao?’ On صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je odgovorio: ‘A zašto to?’ Oni su rekli: ‘Klanjao si pet rekata.’ Pa je on صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم učinio dvije sadžde nakon što je predao salâm…” a u drugoj predaji “… pa je okrenuo svoja stopala i okrenuo se prema Qibli, učinio dvije sadžde pa onda predao salâm.” (al-Bukhâri 404, Muslim, Abû Dawûd)

Predavanje salâma prije završetka namaza je slučaj dodavanja u namazu. Pa ko god namjerno preda salâm prije završetka namaza, njegov namaz je poništen.

Ukoliko se to međutim uradi iz zaborava i osoba se ovoga ne sjeća do nakon dugo vremena, u tome slučaju treba ponoviti namaz. Ako se sjeti nakon kratkoga vremena, kao na primjer dvije ili tri minute, u tome slučaju treba upotpuniti namaz i predati salâm, zatim učiniti Sudžud as-Sahû i ponovo predati salâm.

Dokaz za ovo je hadîth Abû Hurajre رضي الله عنه koji je rekao:

صَلَّى بِنَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِحْدَى صَلاَتَىِ الْعَشِيِّ إِمَّا الظُّهْرَ وَإِمَّا الْعَصْرَ فَسَلَّمَ فِي رَكْعَتَيْنِ ثُمَّ أَتَى جِذْعًا فِي قِبْلَةِ الْمَسْجِدِ فَاسْتَنَدَ إِلَيْهَا مُغْضَبًا وَفِي الْقَوْمِ أَبُو بَكْرٍ وَعُمَرُ فَهَابَا أَنْ يَتَكَلَّمَا وَخَرَجَ سَرَعَانُ النَّاسِ قُصِرَتِ الصَّلاَةُ فَقَامَ ذُو الْيَدَيْنِ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَقُصِرَتِ الصَّلاَةُ أَمْ نَسِيتَ فَنَظَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يَمِينًا وَشِمَالاً فَقَالَ ‏ “‏ مَا يَقُولُ ذُو الْيَدَيْنِ ‏”‏ ‏.‏ قَالُوا صَدَقَ لَمْ تُصَلِّ إِلاَّ رَكْعَتَيْنِ ‏.‏ فَصَلَّى رَكْعَتَيْنِ وَسَلَّمَ ثُمَّ كَبَّرَ ثُمَّ سَجَدَ ثُمَّ كَبَّرَ فَرَفَعَ ثُمَّ كَبَّرَ وَسَجَدَ ثُمَّ كَبَّرَ وَرَفَعَ

“Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم ih je predvodio u Podne namazu ili Ikindiji i predao salâm nakon dva rekata. Onda je brzo izašao na jedna džamijska vrata, a ljudi su govorili da je namaz smanjen. Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je u međuvremenu stajao kod komada drveta u džamiji, naslanjajući se na njega, kao da je bio ljut. Zatim je čovjek ustao i rekao: ‘O Allâhov poslaniče, da li si zaboravio ili je namaz smanjen?’ Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je rekao: ‘Nisam zaboravio niti je smanjen.’ Čovjek je rekao: ‘Onda si uistinu zaboravio.’ Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je rekao ashabima: ‘Da li je ovo što on govori istina?’ Oni su rekli: ‘Da.’ Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je zatim izašao i klanjao ono što je preostalo od njegovoga namaza, zatim predao salâm, zatim učinio dvije sadžde, zatim predao salâm.” (Al-Bukhâri 482 i Muslim 573)

A ako imâm preda salâm prije završetka namaza, a neki koji ga slijede su propustili dio namaza, pa ustanu da upotpune ono što su propustili, a onda se imâm sjeti da je nešto nepotpuno u njegovome namazu što treba nadoknaditi, pa ustane da to upotpuni – u ovome slučaju oni koji su već ustali da upotpune ono što su propustili imaju izbor između nastavljanja upotpunjavanja onoga što su propustili a zatim činjenja Sudžûd as-Sahû, ili vraćanja slijeđenju imâma – i kada on preda salâm upotpunjavanju onoga što su propustili, zatim činjenja Sudžûd as-Sahû nakon predavanja salâma, a ovo je ispravnije i opreznije.

2. Izostavljanje (Naqs)

Izostavljanje Ruknova

Ukoliko osoba izostavi Rukn u namazu, onda je, ako se radi o početnom Takbiru (Takbirat-ul-Ihrâm), njegov namaz poništen bez obzira da li ga je izostavio namjerno ili iz zaborava, jer namaz te osobe nije bio uspostavljen. Ako je neki drugi Rukn u pitanju, onda mu je namaz poništen ako je to učinio namjerno. Ako je međutim to učinio iz zaborava, onda ako dođe do mjesta tog Rukna u slijedećem rekatu odbacuje rekat u kojem ga je zaboravio, a njega zamjenjuje slijedeći rekat. Ako još nije došao do mjesta tog Rukna u slijedećem rekatu, onda mora da se vrati na mjesto propuštenoga Rukna, te da učini i taj Rukn i ono što dolazi poslije njega. U obadva ova slučaja mu je obavezno da učini Sudžûd as-Sahû nakon salâma.

Primjer ovoga je osoba koja zaboravi drugu sadždu na prvome rekatu, ali se sjeti toga između dvije sadžde na drugome rekatu. U tome slučaju će odbaciti prvi rekat a njegovo mjesto će zauzeti drugi rekat, kojega onda broji kao prvi rekat i na osnovu toga završava namaz. Onda će predati salâm, učiniti Sudžûd as-Sahû, te zatim predati salâm.

Još jedan primjer ovoga je primjer osobe koja zaboravi drugu sadždu i sjedenje prije nje na prvome rekatu, ali se sjeti toga nakon što se vrati sa rukû` u drugome rekatu. U tome slučaju se vraća te sjeda i čini sadždu, zatim odatle nastavlja namaz. Nakon toga predaje salâm, čini Sudžûd as-Sahû, i na kraju predaje salâm.

Izostavljanje Wâdžiba

Ako osoba koja klanja namjerno izostavi Wâdžib od Wâdžibâ namaza, njegov namaz je poništen. Ako to međutim uradi iz zaborava, te se toga sjeti prije nastavljanja namaza sa mjesta tog Wâdžiba, treba ga učiniti i nije više ništa dužna.

Ako se toga sjeti nakon nastavljanja namaza sa mjesta tog Wâdžiba, ali prije nego što dođe do Rukna koji slijedi, onda se vraća i čini taj Wâdžib. Zatim dovršava namaz i predaje salâm, čini Sudžûd as-Sahû i predaje salâm. Ako se međutim toga sjeti nakon što je prošao Rukn koji slijedi nakon tog Wâdžiba, u tome slučaju se ne treba vraćati, nego nastaviti sa namazom, a zatim učiniti Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma.

Primjer toga je ako bi osoba ustala na treći rekat nakon druge sadžde na drugome rekatu, zaboravljajući prvi Tašahhud, ali se toga sjeti prije nego što ustane – u tome slučaju osoba treba ostati u sjedećoj poziciji, nastaviti prvi Tašahhud a zatim dovršiti namaz, i ništa više nije dužna učiniti. Ukoliko se međutim toga sjeti nakon što krene sa ustajanjem, ali prije uspravljanja, u tome slučaju se treba vratiti u sjedeći položaj i nastaviti Tašahhud. Zatim će dovršiti namaz i predati salâm, učiniti Sudžûd as-Sahû, i predati salâm.

Ako se toga sjeti nakon ustajanja i uspravljanja, Tašahhud mu je poništen i ne vraća se na njega. U tome slučaju nastavlja i dovršava namaz, zatim učini Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma.

Dokaz za ovo je ono što bilježe al-Bukhâri i drugi od `Abdullâha bin Buhâjnah رضي الله عنه koji je rekao:

أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَامَ فِي صَلاَةِ الظُّهْرِ وَعَلَيْهِ جُلُوسٌ، فَلَمَّا أَتَمَّ صَلاَتَهُ سَجَدَ سَجْدَتَيْنِ فَكَبَّرَ فِي كُلِّ سَجْدَةٍ وَهُوَ جَالِسٌ قَبْلَ أَنْ يُسَلِّمَ، وَسَجَدَهُمَا النَّاسُ مَعَهُ مَكَانَ مَا نَسِيَ مِنَ الْجُلُوسِ‏

“Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم ih je vodio u Podne namazu. Ustao je nakon drugoga rekata i nije sjeo na prvi Tašahhud, pa su i ljudi ustali za njim. Kada je došlo vrijeme da se završi namaz i kada su ljudi čekali da preda salâm, on je učinio Takbir dok je sjedio i učinio dvije sadžde prije predavanja salâma. Zatim je predao salâm.” (al-Bukhâri 1230)

3. Sumnja (Šakk)

Sumnja je biti nesiguran šta se od ove dvije stvari desilo, a na sumnju se u `ibâdetu ne obraća pažnja u tri slučaja:

1 – Ako je to samoobmana, bez realnosti, kao šejtanova došaptavanja

2 – Ako se to dešava osobi vrlo često tako da ne učini ni jedno djelo `ibâdeta, a da ne sumnja u njega

3 – Ako se desi po završetku djela `ibâdeta, onda se na to ne obraća pažnja osim ako osoba nije sigurna, u kojem će slučaju raditi prema onome u što je sigurna

Primjer ovoga je da osoba klanja Podne, a nakon što je klanjala sumnja da li je klanjala tri ili četiri rekata. U ovome slučaju ne obraća pažnju na ovo, osim ako je sigurna da je klanjala samo tri rekata, u kojem će slučaju dovršiti namaz ako se ta spoznaja desila nakon kratkoga vremena – predati salâm, učiniti Sudžûd as-Sahû i predati salâm. Ukoliko se međutim osoba ovoga sjetila nakon što je prošlo dugo vremena, u ovome slučaju mora ponoviti cijeli namaz.

Što se tiče sumnje mimo ova tri slučaja, ona se uzima u obzir. Sumnja u namazu će biti jedna od dvije vrste:

1 – Da je osoba više uvjerena u jednu stvar od druge – u tome slučaju će raditi prema onome u što je više uvjerena, zatim će dovršiti namaz shodno tome uvjerenju, predati salâm, učiniti Sudžûd as-Sahû, i na kraju predati salâm. Primjer ovoga je ako osoba klanja Podne namaz i sumnja da li se nalazi na drugome ili trećem rekatu, ali je više uvjerena da se nalazi u trećem rekatu. Tako ga onda učini trećim rekatom, pa nakon što klanja još jedan rekat predaje salâm, učini Sudžûd as-Sahû, i predaje salâm.

Dokaz za ovo je ono što je uspostavljeno u dva Sahîha i na drugim mjestima iz hadîtha `Abdullâha ibn Mas`ûda رضي الله عنه koji prenosi da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم rekao:

إِذَا شَكَّ أَحَدُكُمْ فِي صَلاَتِهِ فَلْيَتَحَرَّى الصَّوَابَ، فَلْيُتِمَّ عَلَيْهِ ثُمَّ يُسَلِّمْ، ثُمَّ يَسْجُدْ سَجْدَتَيْنِ

“Ako neko od vas sumnja u namaz, neka se potrudi da dođe do onoga što je ispravno, i neka ga dovrši prema tome. Neka zatim preda salâm i učini dvije sadžde.” Ovako hadîth bilježi al-Bukhâri (401).

2 – Osoba nije više uvjerena ni u jednu od dvije mogućnosti. U ovome slučaju će raditi prema onome što je sigurno, a to je manje od to dvoje, te dovršiti namaz shodno tome, zatim učiniti Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma, zatim predati salâm.

Primjer ovoga je ako osoba klanja Ikindiju namaz i sumnja da li se nalazi na drugome ili na trećem rekatu, ali nije više uvjerena ni u jednu od te dvije mogućnosti. U ovome slučaju će ga učiniti drugim rekatom, nastaviti sa prvim Tašahhudom i preostala dva rekata, zatim učiniti Sudžûd as-Sahû, i predati salâm.

Dokaz za ovo je ono što bilježi Muslim od Abu Sa`îda al-Khudrî رضي الله عنه koji prenosi da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم rekao:

إِذَا شَكَّ أَحَدُكُمْ فِي صَلاَتِهِ فَلَمْ يَدْرِ كَمْ صَلَّى ثَلاَثًا أَمْ أَرْبَعًا فَلْيَطْرَحِ الشَّكَّ وَلْيَبْنِ عَلَى مَا اسْتَيْقَنَ ثُمَّ يَسْجُدُ سَجْدَتَيْنِ قَبْلَ أَنْ يُسَلِّمَ فَإِنْ كَانَ صَلَّى خَمْسًا شَفَعْنَ لَهُ صَلاَتَهُ وَإِنْ كَانَ صَلَّى إِتْمَامًا لأَرْبَعٍ كَانَتَا تَرْغِيمًا لِلشَّيْطَانِ

“Ako neko od vas sumnja u svoj namaz i ne zna koliko je klanjao – da li tri ili četiri – neka odbaci sumnju i neka ga gradi na onome u što je siguran. Neka zatim učini dvije sadžde prije nego što preda salâm, pa ako je klanjao pet, one će mu namaz učiniti jednakim, a ako je klanjao puna četiri, one će biti poniženje Šajtânu.” (Muslim 571)

A među primjerima sumnje je osoba koja se priključi dok imam čini rukû`, pa osoba učini Takbîr dok stoji uspravno a zatim učini rukû` – a ovo će rezultirati u jednome od tri slučaja:

1 – Da je siguran da je stigao dok je imâm još uvijek činio rukû`, prije nego što se uspravio sa njega, tako da je uhvatio taj rekat i učenje sûre al-Fâtihah nije neophodno za njega u ovome slučaju.

2 – Da je siguran da se imâm vratio sa rukû` prije nego što ga je stigao, u ovome slučaju mu je ovaj rekat izmakao.

3 – Da sumnja da li je da li je stigao dok je imâm još uvijek činio rukû`, tako da je uhvatio taj rekat, ili se imâm vratio sa rukû` prije nego što ga je stigao – tako da je propustio taj rekat. Pa ako je u jedno od ovo dvoje više uvjeren u svojim mislima, onda će raditi prema tome i dovršiti namaz shodno tome, predati salâm, učiniti Sudžûd as-Sahû, i predati salâm. Ovo ne važi ukoliko je siguran da ništa od namaza nije propustio – u tome slučaju nije dužan učiniti sadžde.

Ukoliko međutim nije više uvjeren ni u jedan od dva slučaja onda radi prema onome što je sigurno (a to je da je propustio rekat), zatim dovršava namaz shodno tome (a to znači klanja novi rekat umjesto ovoga) a zatim učini Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma, zatim preda salâm.

Ako osoba sumnja u svoj namaz, treba da radi prema onome u što je sigurna, ili prema onome u što je više uvjerena – kao što je već spomenuto. Ako joj onda postane jasno da je ono po čemu je radila zaista u skladu sa realnošću i da nije ništa ni dodala ni izostavila iz namaza, u tome slučaju više ne treba da čini Sudžûd as-Sahû prema onome što je poznato iz madhhaba (Hanbelijskog), zbog činjenice da sumnja koja to zahtijeva više nije prisutna. Drugi stav je da se to još uvijek mora učiniti da bi se ponizio Šajtân, zbog govora Allâhovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم:

وَإِنْ كَانَ صَلَّى إِتْمَامًا لأَرْبَعٍ كَانَتَا تَرْغِيمًا لِلشَّيْطَانِ

“a ako je klanjao puna četiri, one će biti poniženje Šajtânu.” (Muslim 571)

a zbog činjenice da je osoba obavila dio namaza u stanju sumnje u vezi sa obavljanjem namaza, ovo je ispravniji stav.

Primjer ovoga je ako osoba klanja i sumnja da li se nalazi na drugome ili na trećem rekatu. Ni u jednu od ove dvije mogućnosti nije više uvjerena, tako da ga učini drugim rekatom i dovrši namaz shodno tome, ali u toku nastavljanja namaza postane sigurna da je to bio drugi rekat. U ovome slučaju osoba ne mora učiniti Sudžûd as-Sahû prema onome što je poznato u madhhabu, ali je mora učiniti prije salâma prema drugome mišljenju koje smatramo ispravnijim.

Ako imâm zaboravi, onda je onima koji ga slijede u namazu obavezno da ga slijede u činjenju Sudžûd as-Sahû zbog poslanikovoga صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم govora:

إِنَّمَا الإِمَامُ لِيُؤْتَمَّ بِهِ فَلاَ تَخْتَلِفُوا عَلَيْهِ

“Imâm je postavljen da bi se slijedio, pa se nemojte razlikovati od njega…” (Muslim 414)

dok nije rekao

وَإِذَا سَجَدَ فَاسْجُدُوا

“…pa kada on učini sadždu učinite sadždu…” (Muslim 414)

O ovome hadîthu su se složili iz hadîtha Abû Hurajrah رضي الله عنه

Bez obzira da li imâm učini Sudžûd as-Sahû prije salâma ili poslije salâma, to je obavezno i onima koji klanjaju za njim. Ovo ne važi za one koji su došli kasno i trebaju naklanjati dio namaza koji su propustili, oni ne trebaju slijediti imâma kada učini sadždu nakon salâma, jer ovo za njih nije moguće. Ovo je zato što ne mogu predati salâm zajedno sa imâmom, tako da oni prvo trebaju naklanjati ono što su propustili, zatim predati salâm, zatim učiniti Sudžûd as-Sahû, zatim predati salâm.

Primjer ovoga je ako se osoba priključi imâmu na četvrtome rekatu, a imâm treba učiniti Sudžûd as-Sahû nakon što preda salâm. Pa kada imâm preda salâm, ova osoba treba ustati da naklanja ono što je propustila i ne čini sadždu sa imâmom, a onda će, kada upotpuni ono što je propustila i preda salâm, učiniti ovaj Sudžûd as-Sahû nakon ovoga salâma. Ali ako onaj koji slijedi imâma zaboravi u namazu, a ne imâm, a ništa mu od namaza ne promakne, u ovome slučaju nije dužan učiniti sadždu. Ovo je zato što bi sadžda učinila da se on razlikuje od imâma i poremetila njegovo stanje slijeđenja imâma, te takođe zato što su ashabi رضي الله عنهم ostavili Tašahhud kada ga je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم zaboravio, pa su ustali zajedno sa njim i nisu sjeli na Tašahhud, da bi poštovali dužnost slijeđenja imâma i nerazlikovanja od njega.

Ukoliko osoba međutim propusti dio namaza zbog zaborava dok je klanjala iza imâma, ili dok je naklanjavala ono što je propustila, tada mora učiniti Sudžûd as-Sahû nakon što dovrši ono što je propustila. Ova sadžda će biti ili prije ili poslije predavanja salâma, shodno njenome uzroku, kako je navedeno.

Primjer ovoga je ako osoba koja slijedi imâma zaboravi reći “Subhân Rabbî al-`Adhîm” u rukû`, ali ne propusti nikakvo djelo namaza – u ovome slučaju ne treba učiniti sadždu. Ukoliko je međutim propustila rekat ili više, u tome slučaju ga mora nadoknaditi i učiniti Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma.

Drugi primjer je ako osoba klanja Podne namaz zajedno sa imâmom, pa kada imâm ustane na četvrti rekat, osoba ostane u sjedećem položaju misleći da je zadnji rekat, ali ustane kada sazna da je imâm ustao. Pa ako nije propustila ništa od namaza, onda ne mora učiniti sadždu. Ukoliko je to međutim prouzrokovalo da propusti rekat ili više – u ovome slučaju to mora nadoknaditi i predati salâm, zatim učiniti Sudžûd as-Sahû, i predati salâm. Ova sadždah je zbog dodavanja sjedenja namazu kada je imâm ustao na četvrti rekat.

Iz onoga što je prije navedeno je jasno da se Sudžûd as-Sahû nekada čini prije predavanja salâma, a nekada poslije.

Prije predavanja salâma se čini u dva slučaja:

1 – Ukoliko se radi o nedostatku, zbog hadisa `Abdullâha bin Buhajnah رضي الله عنه da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم učinio Sudžûd as-Sahû prije predavanja salâma kada je zaboravio prvi Tašahhud, hadîth koji smo prethodno naveli u cjelini.

2 – Ukoliko je zbog sumnje kada osoba nije u stanju raspoznati u koju je od dvije mogućnosti više uvjerena, zbog hadîtha Abu Sa`îda al-Khudrî رضي الله عنه o onome ko sumnja u svoj namaz i ne zna koliko je klanjao – tri ili četiri rekata, pa je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم naredio toj osobi da učini dvije sadžde prije predavanja salâma, a hadîth smo u cjelini prethodno naveli.

A Sudžûd as-Sahû se čini nakon predavanja salâma u slijedećim slučajevima:

1 – Ukoliko je zbog dodatka u namazu, prema hadîthu `Abdullâha ibn Mas`ûda رضي الله عنه kada je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم klanjao pet rekata Podne namaza, pa su mu ovo spomenuli nakon predavanja salâma, pa je on صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم učinio dvije sadžde i predao salâm. On صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم nije objasnio da je njegova sadždah nakon predavanja salâma bila zbog činjenice da je tek znao za dodatak nakon što ga je učinio. Ovo ukazuje na to da je propis generalan i da se sadžda zbog dodatka čini nakon predavanja salâma – bez obzira da li osoba zna za dodatak prije ili poslije predavanja salâma.

Od ovih slučajeva je i slučaj osobe koja iz zaborava preda salâm prije završetka namaza, a onda se sjeti pa ga dovrši. Ona je dodala namazu predavanje salâma, tako da ona treba učiniti sadždu nakon predavanja salâma prema hadîthu Abû Hurajre رضي الله عنه u kojem prenosi da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم predao salâm na Podne namazu ili Ikindiji nakon dva rekata. To su mu rekli pa je dovršio namaz i predao salâm, zatim učinio Sudžûd as-Sahû, a hadîth smo u njegovoj cjelini prethodno naveli.

2 – Ako je zbog zaborava, kada je osoba više uvjerena u jednu od dvije mogućnosti, prema hadîthu `Abdullâha ibn Mas`ûda رضي الله عنه u kojem prenosi da je Allâhov poslanik صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم naredio osobi koja zaboravi u svom namazu da se potrudi da dođe do onoga što je ispravno, a zatim da shodno tome dovrši namaz, preda salâm i učini sadždu, a hadîth smo u njegovoj cjelini prethodno naveli.

Zatim, ako se osobi dogode dva slučaja zaborava, od kojih jedan zahtijeva sadždu prije predavanja salâma dok drugi zahtijeva sadždu poslije predavanja salâma, u ovome slučaju učenjaci kažu da sadžda prije predavanja salâma prevladava, tako da treba učiniti sadždu prije.

Primjer ovoga je ako osoba klanja Podne namaz i ustane na treći rekat bez sjedenja na prvome Tašahhudu, zatim sjedne na trećem rekatu misleći da je drugi, a zatim se sjeti da je treći – u ovome slučaju ona treba ustati, klanjati još jedan rekat, učiniti Sudžûd as-Sahû, i predati salâm. Ova je osoba izostavila prvi Tašahhud, što zahtijeva sadždu prije predavanja salâma, a dodala je sjedenje na trećem rekatu, što zahtijeva sadždu poslije predavanja salâma, pa sadžda prije predavanja salâma prevladava, a Allâh zna bolje.