Šestomjesečna dova za prihvatanje posta

Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pravedni Selefi رحمهم الله su običavali šest mjeseci doviti Allâhu da dožive Ramadhân. Nakon Ramadhâna bi šest mjeseci dovili Allâhu da im ga prihvati. Više ih je brinulo da li će djelo biti prihvaćeno od izvršavanja samoga djela – jer je Allâh جل وعلا rekao:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ

“Allâh prima samo od onih koji su bogobojazni” (5:27)

Allâh جل وعلا dakle prima samo od bogobojaznih – onih koji se boje Allâha, koji Ga se plaše i koji Mu čine `ibâdah onako kako ga treba činiti. Oni se nazivaju “bogobojazni” jer se pokornošću prema Allâhu i činjenjem onoga što je On naredio a izbjegavanjem onoga što je On zabranio štite od Njegove srdžbe.

Selefi رحمهم الله su se bojali da će im djela biti odbijena zbog nedostataka u njima kao što je neiskren nijjah (namjera) – a to je velika opasnost kojoj čovjek može biti izložen. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلّم je rekao:

إِنَّمَا الأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ، وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِئٍ مَا نَوَى

“Djela se cijene prema namjeri i svakome čovjeku pripada ono što je naumio” (al-Bukhârî 1 i Muslim 1907)

Nijjah je dakle razlog djela. Ukoliko nijjah sadrži Rijâ’, nadu o dobrome ugledu kod ljudî ili ukoliko se djelo čini zbog nekoga drugoga a ne zbog Allâha عز وجل – ono će biti odbijeno. Postoji takođe rizik da djelo ne bude u skladu sa Sunnetom Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلّم. I u tome slučaju će biti odbijeno. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلّم je rekao:

مَنْ عَمِلَ عَمَلًا لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ

“Ko učini djelo koje nije u skladu sa ovom našom stvari (vjerom), to će mu biti odbijeno.” (Muslim 1718 i Ahmad 6/180)

Selefi رحمهم الله su se takođe bojali da su nekome učinili nepravdu pa da će zbog toga izgubiti svoja djela – jer će njihova dobra djela biti nadoknada onima kojima je učinjena nepravda. Moguće je da su nekome učinili nepravdu u vezi sa imetkom te osobe, ili kada je u pitanju njegova čast ili ukoliko su ga ugnjetavali – u tome slučaju će na Sudnjem Danu nadoknada onima kojima je učinjena nepravda biti dobra djela onih koji su im učinili nepravdu. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلّم je rekao:

مَنْ كَانَتْ لَهُ مَظْلَمَةٌ لأَحَدٍ مِنْ عِرْضِهِ أَوْ شَىْءٍ فَلْيَتَحَلَّلْهُ مِنْهُ الْيَوْمَ، قَبْلَ أَنْ لاَ يَكُونَ دِينَارٌ وَلاَ دِرْهَمٌ، إِنْ كَانَ لَهُ عَمَلٌ صَالِحٌ أُخِذَ مِنْهُ بِقَدْرِ مَظْلَمَتِهِ، وَإِنْ لَمْ تَكُنْ لَهُ حَسَنَاتٌ أُخِذَ مِنْ سَيِّئَاتِ صَاحِبِهِ فَحُمِلَ عَلَيْهِ

“Neka onaj ko je drugome učinio nasilje u pogledu njegove časti ili nečega drugoga traži od njega oprost danas (na ovome svijetu) prije (Dana) na kojem neće biti ni dinâra ni dirhama, jer će se toga dana onome ko bude imao dobra djela oduzeti koliko iznosi njegovo nasilje – a ukoliko ne bude imao dobrih djêlâ grijesi njegovoga druga na njega natovariti.” al-Bukhârî (2449)

Prenešeno je u hadîthu da će na Sudnjem Danu biti ljudî koji će imati planine dobrih djêlâ; kao što su namaz, sadaqah, post i drugo – ali će im ta djela oduzeti onî kojima su učinili nepravdu; onî koje su udarali i kojima su imetak oduzimali. Svi će oni uzimati od njegovih dobrih djêlâ. Ukoliko više ne bude njegovih dobrih djêlâ, na njega će biti natovareni njihovi grijesi – nakon čega će biti bačen u vatru. 

Ovo je dakle ozbiljna stvar. Iako su Selefi رحمهم الله `ibâdetu pridavali veliku važnost – bojali su se da im to neće biti primljeno.