Samoubistvo mentalno retardirane osobe

Samoubistvo mentalno retardirane osobe

Autor: al-Ladžnah ad-Dâ’imah

Izvor: Fatâwâ al-Ladžnah ad-Dâ’imah (22/252/6362)

Pitanje: Postoji čovjek koji boluje od epilepsije i može biti onesviješćen satima. Jednoga dana je izbacio svoju ženu iz kuće, upucao se pištoljem, i umro. Da li se smatra da je on izvršio samoubistvo? Mogu li njegovi nasljednici u njegovo ime postiti ili udijeliti sadaqu?

Odgovor: Ukoliko se ubio pištoljem dok je imao napad, on i njegovi nasljednici nisu ništa dužni. Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:

رُفِعَ الْقَلَمُ عَنْ ثَلاَثَةٍ عَنِ النَّائِمِ حَتَّى يَسْتَيْقِظَ وَعَنِ الصَّبِيِّ حَتَّى يَشِبَّ وَعَنِ الْمَعْتُوهِ حَتَّى يَعْقِلَ

“Olovka je podignuta sa trojice; spavača dok se ne probudi, dječaka dok ne postane mladić, i mentalno retardiranoga dok ne povrati svijest.”

(at-Tirmidhî 1423, Abû Dâwûd 4399, Ibn Mâdžah 2042 i Ahmad 1/116)