“Salafijjûn imaju samo nekoliko šajkhova”

Govornik: `Allâmah Muhammad bin Hâdî al-Madkhalî

Izvor:

 

Pitanje: Neki ljudi ogovaraju Salafijjûn govoreći da oni imaju svega tri ili četiri šajkha, te da, kada je u pitanju Džarh i Ta`dîl (kritika i pohvala), slušaju jedino njihov govor. Koji je vaš savjet?

Odgovor: To ne škodi (Selefijama). Neka pričaju šta hoće. Ko je bio onaj o kome je ovisio (narod) za vrijeme smutnje u doba Imâma Ahmada? To je bio Imâm Ahmad! Svačiji pogled je bio uperen prema Ahmadu. U obzir se dakle uzima ko je na Sunnetu.

Kada je Ahmad bio upitan “Ko je Džamâ`ah?”, odgovorio je: “Abû Hamzah as-Sukkarî”. اللَهُ أَكْبَرُ! Džamâ`ah je bio samo Abû Hamzah as-Sukkarî! Sufjân ath-Thawrî je rekao:

“Kada bi se samo jedan učenjak, dakle osoba koja je na Sunnetu, nalazio na vrhu planine – on bi bio Džamâ`ah!”

Ne treba obraćati pažnju na one (koji to govore). Svo to zastrašivanje i izazivanje neće naškoditi Ahl-us-Sunnah, niti će prekinuti njihovu uzajamnu podršku. Spašenih će biti malo, dok će uništenih biti mnogo. To je prvo.

Kao drugo, koliko je prenosilaca hadîtha i onih koji su memorisali hadîthe? Na čije se riječi međutim oslanjalo kada je u pitanju Džarh i Ta`dîl? Na riječi vrlo maloga broja njih! Pogledaj tezu koju je napisao adh-Dhahabî رَحِمَهُ اللَهُ تَعَالَى pod naslovom “Oni na koje se oslanjalo po pitanju Džarha i Ta`dîla”, a zatim obrati pažnju na njegove riječi “Oni na koje se oslanjalo”. Nije se oslanjalo na svakoga ko je pričao, nego na one koji su posjedovali znanje i imali iskustvo. Onaj ko kritikuje i hvali mora biti čovjek koji se pazi Allâha تَبَارَكَ وَتَعَالَى kada priča. On mora biti svjestan da su časti ljudi kao most na rubu Džahannama preko kojega prelaze samo sudije i učenjaci hadîtha. Sudije prihvataju kritiku svjedoka da bi sačuvali krv, imetak i čast drugih ljudi. Na isti način učenjaci hadîtha demantuju i prihvataju kritiku ljudi, da bi sačuvali hadîthe Allâhovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم i njegov Sunnah.

Malo je dakle onih na koje se oslanja u ovoj oblasti. Dok je onih koji su memorisali i prenose hadîthe na hiljade, vrlo je malo onih na koje se oslanja po pitanju Džarha i Ta`dîla. Onaj ko se bavi Džarhom i Ta`dîlom mora biti bogobojazan, a njegov govor mora biti popraćen znanjem. Pored posjedovanja znanja i bogobojaznosti, on mora imati i iskustvo kada su u pitanju ljudi, njihova stanja, njihova historija, njihova metodologija – te njihova vjerovanja i prenošenja. On uz to treba biti pažljiv i uzdržljiv – i ne smije se povoditi za ljutnjom i strastima. On se dakle ne smije povoditi za ljutnjom, tako da kritikuje nekoga koga nije dozvoljeno kritikovati, niti za strastima – tako da šuti o onome koga je obavezno kritikovati. A prije svega ovoga on mora biti inteligentan i upoznat sa stanjima ljudi – tako da ne bude prevaren od strane onih koji ga pokušavaju prevariti.

Koliko je samo učenjakâ hadîtha i onih koji su ih memorisali koji ne ispunjavaju ove uslove – te stoga ne spadaju u one koji imaju pravo baviti se Džarhom i Ta`dîlom. Kao što sam već spomenuo, mnogo je onih koji su memorisali hadîthe i koji ih prenose – ali je vrlo malo onih koji su specijalizirani za kritiku. To su samo ljudi koji posjeduju ove osobine, kao i druge osobine koje su spomenuli učenjaci hadîtha – koje kritičar dakle mora posjedovati. Kritikovati dakle ne može bilo ko i nije svako sposoban biti kritičar, te stoga ne treba obraćati pažnju na takve i slične izjave.