Razlika između studiranja i samoobmane

Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

 

Pitanje: Koji je vaš savjet studentu početniku? Koje mu knjige preporučujete?

Odgovor: Studiranje nije čitanje i memorisanje knjiga, iako ih je mnogo. Studiranje je sjedenje pred učenjacima i uzimanje znanja od njih, bilo to u okviru redovnog školovanja u obliku škola, instituta i fakulteta, ili u džamijama i studijskim krugovima. To je studiranje. Puko čitanje i memorisanje knjiga i hadîtha može čak i naštetiti čovjeku, jer će misliti da je učen – a u stvari ni ne razumije šta čita. To mu nije od koristi. Studiranje dakle nije puko čitanje knjiga, nego treba studirati kod učenjaka – gdje god se nalazili. Njima treba ići i putovati. Onaj ko želi studirati ne može to učiniti na drugi način:

مَنْ سَلَكَ طَرِيقًا يَلْتَمِسُ فِيهِ عِلْمًا سَهَّلَ اللَّهُ لَهُ بِهِ طَرِيقًا إِلَى الْجَنَّةِ

“Ko krene putem da na njemu traži znanje, Allâh će mu njime olakšati put do Dženneta.” (Muslim 2699)

On dakle kreće putem, a ne sjedi i čita i memoriše. On putuje učenjacima, traži ih, uzima znanje od njih. Pročitate li biografije ranih učenjaka, kao što su Imâm Ahmad i al-Bukhârî, vidjećete da su putovali u daleke zemlje da bi sreli učenjake i studirali kod njih. Allâh جَلَّ وَ عَلَا je rekao:

وَمَا كَانَ الْمُؤْمِنُونَ لِيَنفِرُوا كَافَّةً ۚ فَلَوْلَا نَفَرَ مِن كُلِّ فِرْقَةٍ مِّنْهُمْ طَائِفَةٌ لِّيَتَفَقَّهُوا فِي الدِّينِ وَلِيُنذِرُوا قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُوا إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ

“Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allâha pobojali.” (9:122)

Čovjek dakle mora putovati da traži znanje, gdje god se ono nalazilo. Što se tiče ispunjavanja kuća knjigama, čitanja i memorisanja, to nije studiranje. To je samoobmana. Koliko se samo neukih umišljenika obmanulo, povelo za neznanjem i koliko ih je izdalo fetve bez znanja!