Propis za širenje glasina i savjet o tome

Propis za širenje glasina i savjet o tome

Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Glasine su opasna stvar. Neki se ljudi upuštaju u ove glasine i javno ih prenose na forumima, sjedenjima i na internetu – a ne mare mnogo za to. Recite nam nešto o opasnosti glasinâ u Islâmskome Šerijatu.

Odgovor: U ime Allâha, Svemilosnog, Milostivog! Sva hvala pripada Allâhu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i Salâm na našega poslanika Muhammada, njegovu familiju i ashabe. A zatim:

Musliman je dužan čuvati svoj jezik od govora koji ne sadrži korist, ili nanosi štetu njemu ili drugima. U to spadaju glasine; bez obzira da li su u pitanju zle glasine, bez obzira da li se odnose na pojedince ili na Ummah – Musliman je dužan provjeriti to i ne pričati o tome osim u slučaju nužde. Allâh سبحانه وتعالى je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

“O vjernici, ako vam nekakav razvratnik (Fâsiq) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (49:6)

Musliman je dakle, ukoliko do njega dođe nešto ružno vezano za njegovoga brata, dužan sakriti to i ne širiti to – čak i ukoliko bi to bila istina. Čak i ukoliko bi to što mu je prenešeno a sadrži nešto loše o njegovome bratu bila istina, on to treba sakriti a nasamo savjetovati svoga brata i ne širiti ovu lošu informaciju o njemu – pa makar to bila istina. Ovo je zato što i to spada u ogovaranje. Allâh سبحانه وتعالى je rekao:

وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ

“I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allâha, Allâh, zaista, prima pokajanje i Milostiv je.” (49:12)

Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je opisao ogovaranje na slijedeći način:

الْغِيبَةُ ذِكْرُكَ أَخَاكَ بِمَا يَكْرَهُ

“Ogovaranje je da spomeneš svoga brata na način koji mu se ne bi svidio.”

Poslanik je tada bio upitan: “Allâhov poslaniče, šta ako je ono što kažem istina?”

Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:

إِنْ كَانَ فِيهِ مَا تَقُولُ فَقَدِ اغْتَبْتَهُ وَإِنْ لَمْ يَكُنْ فِيهِ مَا تَقُولُ فَقَدْ بَهَتَّهُ

“Ako je ono što si rekao istina – ogovorio si ga, a ako je laž – potvorio si ga”.

Slagao si dakle i potvorio ga – i griješan si u svakome slučaju; bez obzira da li si rekao istinu ili slagao, jer ne možeš izbjeći ili ogovaranje ili laž – a i jedno i drugo je zločin. Ovo važi i za pojedinca i za društvo – dakle za ono što narušava sigurnost društva. Stoga je Musliman dužan sakriti događaje i glasine, i njima ne zastrašivati ljude niti ih širiti među ljudima. To je put munâfîqâ. Oni šire glasine da bi time zastrašili Muslimane. Allâh سبحانه وتعالى je rekao:

لَوْ خَرَجُوا فِيكُم مَّا زَادُوكُمْ إِلَّا خَبَالًا وَلَأَوْضَعُوا خِلَالَكُمْ يَبْغُونَكُمُ الْفِتْنَةَ وَفِيكُمْ سَمَّاعُونَ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالظَّالِمِينَ

“Da su pošli sa vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnje ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju A Allâh zna zulumćare.” (9:47)

Allâh سبحانه وتعالى je takođe rekao:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

“One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allâh sve zna, a vi ne znate.” (24:19)

Ovo je žestoka prijetnja. Musliman dakle ne širi glasine i loše informacije koje zastrašuju muslimane. Ukoliko ova informacija ili događaj predstavlja opasnost za muslimane i zahtijeva tretman, to se ne radi tako što će se to širiti među ljudima koji to nisu u stanju tretirati. To treba prepustiti vlastima. To treba prepustiti onima koji su na vlasti, tako da oni to mogu tretirati i otkloniti opasnost toga.

 Allâh سبحانه وتعالى je rekao:

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ ۖ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى الرَّسُولِ وَإِلَىٰ أُولِي الْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ الَّذِينَ يَسْتَنبِطُونَهُ مِنْهُمْ ۗ وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُ لَاتَّبَعْتُمُ الشَّيْطَانَ إِلَّا قَلِيلًا

“A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da to prepuste poslaniku ili pretpostavljenim svojima, to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju. A da nije dobrote Allâhove prema vama i milosti Njegove, vi biste, osim nekolicine, Šajtâna slijedili.” (4:83)

U svakome slučaju, Musliman je dužan čuvati svoj jezik i ne pričati o glasinama niti širiti skandale. On treba šutjeti, skrivati stvari i upućivati dove za poboljšanje Islâma, Muslimânâ i stvarî koje se tiču muslimânâ. Musliman treba biti takav.