Propis za posjećivanje groba majke Allâhovoga poslanika

Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor: Madžmû`-ul-Fatâwâ (17/309-311)

Pitanje: Neki ljudi putuju u (mjesto) al-Abwâ’ i tvrde da je majka Allâhovoga poslanika  tamo ukopana. Oni čine Tawassul preko nje, a neki joj direktno upućuju dove da im otkloni nedaće i učini druge usluge. Njihova djela se možda zasnivaju na tome što smatraju da ju je Allâh proživio te da je ona nakon toga vjerovala u Allâhovoga poslanika  i u tom stanju umrla. Koji je propis za posjećivanje njenog groba ukoliko je tačno da se on nalazi na tom mjestu? Da li je tačno da je ona proživljena i da je vjerovala? Koji je propis za upućivanje dova mrtvima i dozivanje nje tražeći da im otkloni nedaće? Da li je dozvoljeno upućivati dove i dozivati mrtve poslanike i pravedne ljude?

Odgovor: Mjesto za koje se govori da je grob majke Allâhovoga poslanika  prije nije bilo poznato. Uzimajući to u obzir, tvrdnja kasnijih generacija je neosnovana. Oni samo pretpostavljaju, a pretpostavke ne mogu biti zamjena za istinu. Na taj način je njihovo posjećivanje groba pogrešno sa slijedećih tačaka gledišta:

1 – Nije potvrđeno da je upravo tu ukopana. Oni su dakle učinili to iz neznanja.

2 – Nije preporučeno posjećivati njen grob. Zbog toga ga ashabi رَضِيَ اللهُ عَنْهُم nisu posjećivali, iako su voljeli Allâhovoga poslanika  i slijedili njegov Sunnah više od nas. Allâhov poslanik  je posjetio grob svoje majke iz brige sina prema svojoj majci. Uprkos tome nije dobio dozvolu da moli da joj bude oprošteno. Muslim bilježi od Abû Hurajre رَضِيَ اللهُ عَنْهُ da je Allâhov poslanik  rekao:

اسْتَأْذَنْتُ رَبِّي أَنْ أَسْتَغْفِرَ لأُمِّي فَلَمْ يَأْذَنْ لِي وَاسْتَأْذَنْتُهُ أَنْ أَزُورَ قَبْرَهَا فَأَذِنَ لِي

“Tražio sam od mog Gospodara da mi dozvoli da molim da mojoj majci bude oprošteno, ali mi On to nije dozvolio. A tražio sam da mi dozvoli da posjetim njen grob, što mi je dozvolio.” (Muslim 976)

3 – Tawassul preko nje takođe nije dozvoljen. Činiti Tawassul preko mrtvih muslimana je širk. Šta onda reći o Tawassulu preko nekoga ko je umro prije objave i za koga Allâhovome poslaniku  nije bilo dozvoljeno da moli da mu bude oprošteno?

4 – Veliki je širk tražiti od mrtvih da otklone nedaće. Takvo djelo izbacuje njegovog počinioca iz okvira islâma i to je idiotizam i zabluda. Allâh تَعَالَى je rekao:

وَمَنْ أَضَلُّ مِمَّن يَدْعُو مِن دُونِ اللَّهِ مَن لَّا يَسْتَجِيبُ لَهُ إِلَى يَومِ الْقِيَامَةِ وَهُمْ عَن دُعَائِهِمْ غَافِلُونَ وَإِذَا حُشِرَ النَّاسُ كَانُوا لَهُمْ أَعْدَاء وَكَانُوا بِعِبَادَتِهِمْ كَافِرِينَ

«Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allâha, mole one koji im se do Qijâmetskog dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni – idoli će im biti neprijatelji i poreći će obožavanje njihovo.» (46:5-6)

وَمَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلاَّ مَن سَفِهَ نَفْسَهُ

«Ko drugi vjeru Ibrâhîmovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!?» (2:130)

Što se tiče vjerovanja da je Allâh تَعَالَى proživio majku Allâhovoga poslanika , nakon čega je ona vjerovala u njega i u tom stanju umrla – to je pogrešno i nema osnovu. Hadîth o tome je izmišljen.

A samo zato što je osoba bila poslanik ili pravedan čovjek, time nije dozvoljeno upućivati im dove. Ni poslanik ni pravedan čovjek nije zadovoljan time.