Propis za nošenje zaručničkoga prstena

Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

 

Ad-Dublah je izraz koji se koristi za prsten koji muškarac daje svojoj ženi. Neki ljudi stavljaju prsten na njen prst kada se žele oženiti ili prilikom ženidbe. Ovaj običaj nama nije poznat iz prošlosti, a Šajkh al-Albânî وفّقه الله je spomenuo da je usvojen od kršćana. Sveštenik okupi bračni par u crkvi i žena stavi prsten na svoj domali prst ili srednji prst; ne znam tačno detalje – ali je rečeno da je to usvojeno od kršćana. Zbog toga nema sumnje da je to bolje izbjegavati, da ne bismo oponašali druge.

Pored toga, neki ljudi tome pridružuju i određeno vjerovanje. Muž ugravira svoje ime na prsten koji želi dati svojoj ženi, a žena ugravira svoje ime na prsten koji želi dati svome mužu – i oni vjeruju da se neće rastaviti sve dok ih nose. Ovo vjerovanje je vrsta širka i Tiwalah (vrsta sihra gdje se napravi nešto za što se vjeruje da prozrokuje ljubav muža prema ženi i žene prema mužu). Ukoliko je to popraćeno ovim vjerovanjem – to je zabranjeno (Harâm).

U vezi sa ovim dakle postoje dvije problematične stvari;

1 – Taj običaj je usvojen od kršćana

2 – Ukoliko muž vjeruje da je to razlog veze između njega i njegove žene, to postaje vrsta širka

Zbog toga smatramo da je to bolje ostaviti.