Principi i dokazi Džarha i Ta`dîla

Govornik: `Allâmah Rabî` bin Hâdi al-Madkhalî

Izvor:

Pitanje: Da li se pitanja Džarha i Ta`dîla (kritike i pohvale) zasnivaju na mišljenima učenjâkâ, i kako odgovaramo osobi koja to tvrdi i kaže: “Ja nisam dužan prihvatiti stav toga i toga Šajkha”?

Odgovor: Grupa spletkaroša protiv Salafî manhadža koji naizgled nose odjeću Selefija se fokusirala na pitanje Džarha i Ta`dîla govoreći: “Mi korigujemo a ne kritikujemo i želimo manhadž koji je širok i obiman i ugođava cijelome Ummetu”.

Njihov govor “Mi korigujemo a ne uništavamo” znači da nema mijenjanja zla niti novotarija i slično – a cijeli Ummet ulazi u okvire ovoga širokoga i obimnoga manhadža, pa su čak i Rawâfidh (Šije) naša braća. Oni su krenuli kovati zavjere i upućivati optužbe protiv Džarha i Ta`dîla i onih koji ga primjenjuju. Neki od njih su čak i rekli: “U Qur’ânu i Sunnah ne postoji dokaz za Džarh i Ta`dîl” – الله أكبر

Rekao sam onome koji je ovo rekao: “Kako možeš reći tako nešto?” On je odgovorio: “To je bila jezička omaška”. Nakon što je svojim kasetama raširio ovo zlo, on kaže: “To je bila jezička omaška”. Tako mi Allâha, ovo je jasna greška, a ne samo jezička omaška.

Qur’ân je pun dokaza o Džarhu i Ta`dîlu. Primjeri toga su kritika Fir`awna, Nûhovoga naroda, Hûdovoga naroda, Sâlihovoga naroda, Qurajša, Abû Lahaba i tako dalje. Isto važi i za Sunnah. Manhadž Selefa, ovaj istorijski manhadž, je oružje u licima Ahl-ul-Bid`a. Oni zbog toga žele razoružati Selefije i uništiti ovo oružje koje je izvedeno iz Allâhove Knjige i Sunneta Njegovoga poslanika صلى الله عليه وسلم. Prvi pojedinac je došao objavljujući rat Džarhu i Ta`dîlu, zatim je došao drugi, treći, četvrti, deseti – i mase su ih krenule slijediti. Ovo su oni protiv kojih sam vas upozoravao, jer su prerušeni u odjeću Selefija i prave podjelu među Selefijama ovim lažnim principima i osnovama.

Ukoliko osoba ubije nekoga, a zločinu su prisustvovala dva pravedna svjedoka koja će svjedočiti kod Šerijatskoga sudije – šta će biti njegova presuda? Njegova presuda će biti Qisâs (odmazda) – u protivnome bi se on suprotstavljao Allâhovoj Knjizi i Sunnetu Njegovoga poslanika صلى الله عليه وسلم. Allâh je rekao:

وَأَشْهِدُوا ذَوَيْ عَدْلٍ مِّنكُمْ وَأَقِيمُوا الشَّهَادَةَ لِلَّهِ

“i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allâha radi obavite!” (65:2)

Dokazi za svjedočenja i dokazi za Džarh i Ta`dîl su ista stvar, jer na isti način kao što se ne prihvata svjedočenje osobe koja nije pravedna, od takve se osobe ne prihvata ni ono što prenosi. Kada je u pitanju lažov, prevarant ili osoba koja je neprecizna u svome govoru – od njega se ne prihvata svjedočenje, kao što se od njega ne prihvata ni Džarh i Ta`dîl.

Ukoliko se međutim radi o učenjaku koji je tačan i precizan, pa on kritikuje osobu i kaže “taj i taj je lažov” – ljudima je obavezno da prihvate njegov govor. Ovo je manhadž na kojem su se nalazili Selefi; ukoliko bi za neku osobu bilo rečeno da je lažov – on bi bio lažov, ukoliko bi za nekoga bilo rečeno da ima slabo pamćenje – on bi imao slabo pamćenje, ukoliko bi za izvjesnoga pojedinca bilo rečeno da je novotar, Murdži’î, Khâridžî, Mu`tazilî – on bi to i bio. Kada bi Ahmad bin Hanbal, (Jahjâ) bin Ma`în, Ibn-ul-Madînî, Ibn Mahdî i al-Bukhârî nešto rekli – to se bez sumnje prihvatalo. Zašto? Zato što je Allâh naredio prihvatanje vijesti koje prenosi pravedna osoba:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

“O vjernici, ako vam nekakav razvratnik (Fâsiq) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (49:6)

Ne trebaš dakle provjeravati vijesti osim onoga što prenese Fâsiq – a ni u ovome slučaju to ne znači da automatski smatraš da je to laž. Moguće je da je to istina, ali ti to dakle ne prihvataš dok to ne provjeriš i potvrdiš.

Što se međutim tiče vijestî koje prenosi pravedna osoba, koja je tačna i precizna i prenosi od Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم – od takve osobe je obavezno prihvatiti vijesti koje prenosi.

Arhive Sunneta su pune izjava ovih iskrenih pojedinaca; jedna iskrena osoba prenosi od druge iskrene osobe i tako dalje sve do poslanika صلى الله عليه وسلم. Naša vjera je uspostavljena i zasnovana na tome!

Ovi spletkaroši pokušavaju srušiti naše principe na kojima se zasniva naša vjera, na kojima se zasniva hadîth Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم i predaje o ashâbima i Imâmima – veliki dio ovoga nam je došao od jedne iskrene osobe koja je to prenijela od druge iskrene osobe i tako dalje. Ovo je uvijek bilo prihvatljivo i obavezno nam je to prihvatiti na osnovu dokazâ:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

“O vjernici, ako vam nekakav razvratnik (Fâsiq) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (49:6)

وَأَشْهِدُوا ذَوَيْ عَدْلٍ مِّنكُمْ وَأَقِيمُوا الشَّهَادَةَ لِلَّهِ

“i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allâha radi obavite!” (65:2)

Kada su vijesti u pitanju, dovoljno je da ih prenese jedna povjerljiva osoba. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je slao samo jednu osobu (kao poslanika). Tako je na primjer Kisri poslao samo jednu osobu, i na osnovu samo njega je bio uspostavljen dokaz protiv Kisre. Qajsaru je takođe poslao samo jednu osobu, i uspostavljanje dokaza protiv Qajsara se zasnivalo na prenošenju samo jedne povjerljive osobe, kao što se na tome zasnivalo i Qajsarovo odbijanje prihvatanja Islâma i slijeđenja Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم, te opremanje vojske Allâhovoga poslanika صلى الله عليه وسلم za borbu protiv njega.

Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je opremio vojsku za bitku na Tabûku protiv rimljana zasnovano na njihovome odbijanju ovoga poziva, što je takođe prenijela samo jedna osoba. Slao je poslanike i u Bahrain, `Umân i Jemen – na sva ova mjesta je slao samo jednu osobu, a njegove vjesti bi se prihvatale i na osnovu njih su se uspostavljali dokazi i opremale vojske protiv onih koji su odbijali.

Kako je onda sada moguće da je deset ili petnaest Selefija saglasno o izvjesnoj stvari, ali se to i pored toga odbija i govori: “Saglasni moraju biti svi”? Jedan od njihovih principa je da ne prihvataju Tabdî` na osobu (proglašavanje osobe novotarom) čak i ukoliko desetorica Imâmâ Sunneta kažu: “Ta i ta osoba je novotar zbog toga i toga i toga”. To se ne prihvata od njih.

Ovo su principi onih protiv kojih sam vas upozoravao. Oni tvrde da slijede Salafijjah, a istovremeno uništavaju manhadž Selefa i njegove principe i osnove. Koliko je samo njihovih iskvarenih principa! “Ja nisam dužan (prihvatiti kritiku)”. Ti mu citiraš i daješ mu da pogleda knjigu i navodiš broj stranice gdje je izvjesna osoba rekla to i to – zabludu koja je jasna kao sunce, a on tebi odgovara: “Ja nisam dužan prihvatiti tvoj govor”. Iako se desetine učenjâkâ slažu oko toga, on i dalje insistira: “Ja nisam dužan (prihvatiti to)”.

To je njihov princip: “Ja to ne moram prihvatiti”. Oni imaju principe za negiranje istine i principe za odbijanje istine i principâ Džarha i Ta`dîla. Zato učite principe Džarha i Ta`dîla i obratite pažnju na manhadž Selefa i slijedite njihov manhadž a ostavite one koji odvode u zabludu i odvraćaju od istinske Allâhove vjere, manhadža Selefa i njegovih ljudi.