Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor:

 

Radujem se riječima pitaoca i da ljudi imaju visoko mišljenje o učenjacima. Ljudi će biti na dobru sve dok budu poštovali one kojima je povjerena vlast i postupali shodno Allâhovim riječima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ وَأُوْلِي الأَمْرِ مِنكُمْ

“Ô vi koji vjerujete, pokoravajte se Allâhu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas” (4:59)

Oni kojima je povjerena vlast i odgovornost su učenjaci i vladari.

Učenjacima je povjerena vlast i odgovornost po pitanju Allâhovog Šerijata. Oni ga pojašnjavaju ummetu i šire ga među njim.

Vladarima je povjerena vlast i odgovornost po pitanju sprovođenja Allâhove naredbe kojom obavezuju ljude. Zbog toga su vladari običavali upućivati na učenjake. Ukoliko vladari nemaju učenjake, daleko zalutaju. Ukoliko ne slijede Allâhov Šarî`ah, neposlušnost naroda prema njima proizlazi iz njihove neposlušnosti prema Allâhu. Ovo moramo razumjeti; neposlušnost naroda prema vladarima oslikava neposlušnost vladara prema Allâhu عَزَّ وَ جَلَّ. Što su vladari poslušniji Allâhu, tim više On učini da ljudi budu pokorni njima – i obratno.

Spomenuto je da je `Abdul-Malik bin Marwân, kada je vidio kako su mu ljudi neposlušni, rekao:

“Želite od nas da prema vama budemo onakvi kakvi su Abû Bakr i `Umar bili prema svome narodu. Budite kao njihov narod, pa ćemo i mi prema vama biti kao Abû Bakr i `Umar.”

Jedan Khâridžî je došao `Alîju bin Abî Tâlibu رَضِيَ اللهُ عَنْهُ i rekao:

“O `Alî! Kako to da ljudi dižu pobune protiv tebe – a nisu ih dizali protiv Abû Bakra i `Umara?”

`Alî mu je rekao:

“Jer moj narod ste ti i tebi slični – a Abû Bakrov narod smo bili ja i meni slični.”

Začepio mu je usta.

Ono što je bitno je da će ljudi biti na dobru sve dok budu upućivali na one kojima je povjerena vlast i odgovornost. Budu li im se međutim suprotstavljali i bez znanja se odvajali od učenjaka i bili neposlušni vladarima – ishod toga će biti nesreća koja će zadesiti obje strane.

Obavezno nam je dakle poštovati učenjake i vladare i savjetovati ih. A savjet nije klevetanje sa minberâ i na javnim mjestima. Ljudi im traže greške i govore kako je taj i taj učenjak pogriješio i rekao to i to – i da je država pogriješila i da je učinila to i to. To uopšte nije savjetovanje. Savjetovanje je da kontaktiraš onoga ko je pogriješio. To možeš učiniti sa ili bez posrednika. Zatim ćeš mu objasniti grešku. Ishod rasprave može biti da istina svima postane jasna, te da je on prihvati ukoliko si ti bio u pravu – ili da je prihvatiš ti ukoliko je on bio u pravu. Takođe je moguće da svi sagledaju situaciju na način koji će opravdati drugoga. Što se međutim tiče ogovaranja učenjaka i vladara, to jedino dovodi do rascjepa i podjele društva.

Ukoliko je onako kako je pitalac – Allâh mu podario uspjeh – rekao, da ljudi imaju visoko mišljenje o učenjacima – to je dobro i sreća. Nadamo se da će ljudi imati isti odnos i prema vladarima i da će ih savjetovati. Oni trebaju znati da su i vladari ljudi i da nisu bezgriješni. Oni prave greške kao i svi ostali ljudi. Zar ti ne praviš greške u svojoj kući prilikom odgajanja djece? I oni mogu pogriješiti, iako je njihovo polje rada mnogo šire od tvog. Tvoje polje rada je ograničeno na tvoju kuću, dok je njihovo mnogo široko.

Stoga kažem da ljubav, veza i savjetovanje između ljudi i onih kojima je povjerena vlast i odgovornost među učenjacima i vladarima spada u Allâhove blagodati ummetu. Svi su dužni vratiti se na istinu nakon što bude objašnjena. Allâh kaže:

فَإِنْ تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّهِ وَالرَّسُولِ إِنْ كُنْتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا

“A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allâhu i poslaniku, ako vjerujete u Allâha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!” (4:59)