Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Šta vi smatrate o pobijanjima neistomišljenika? Da li su ona uvijek propisana, uzimajući u obzir da neka pobijanja prouzrokuju podjele i razilaženja?

Odgovor: Pobijanje mora biti izvršeno od strane učenjaka, a učenjak zna kako treba pobijati. On pobija na način koji ne prouzrokuje podjele i razilaženja. Ukoliko je pobijanje izvršeno od strane učenjaka, on dakle ne prouzrokuje podjele i razilaženja – a pobijanje ne sadrži ogovaranje, kaljanje časti ni osvetu. Pobijanje u tome slučaju ne sadrži stvari koje odvraćaju (od prihvatanja istine).

Pobijanje dakle kao prvo mora biti izvršeno od strane učenjaka, kompetentne osobe, koja zna kako treba pobijati.

Kao drugo, ukoliko je pobijanje izvršeno sa pravom i pojašnjava greške, čovjek se zbog toga ne treba osjećati neugodno. Niko se ne treba ljutiti zbog toga. Vjernika raduje kada mu se pojasni istina. On ne treba braniti svoje mišljenje, ni smatrati da je onaj ko ga pobija njegov neprijatelj. Onaj ko ga pobija mu u stvari želi dobro. Onaj ko ga pobija želi dobro i njemu i cijelome Ummetu. Allâhov poslanik صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم je rekao:

الدِّينُ النَّصِيحَةُ

“Vjera je dobronamjernost.”

Mi smo rekli:

لِمَنْ يَا رَسُولَ اللَّهِ

“Kome, Allâhov poslaniče?”

On je odgovorio:

لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ وَلأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ

“Allâhu, Njegovoj knjizi, Njegovome poslaniku, muslimanskim vođama i njihovim laicima.” (Muslim 55)

Onaj ko ne pobija sa pravom i sa ispravnim objašnjenjem ne iskazuje dobronamjernost ni Allâhu, ni Njegovoj knjizi, ni Njegovome poslaniku, ni muslimanskim vođama niti njihovim laicima. Ukoliko ostavi grešku i ne pobije je, tako da greška dospije do ljudi – u tome slučaju nije bio dobronamjeran.