Plač i tuga zbog preminule rodbine

Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Žena je u istoj nesreći izgubila i sina i kćerku. Ona zbog toga stalno plače, a mi je podsjećamo da bude strpljiva. Koji je propis za njene suze i plač?

Odgovor: U redu je plakati zbog preminulog, jer to spada u milost. Allâhov poslanik je plakao kada mu je umro sin Ibrâhîm i rekao:

إِنَّ الْعَيْنَ تَدْمَعُ، وَالْقَلْبَ يَحْزَنُ، وَلاَ نَقُولُ إِلاَّ مَا يَرْضَى رَبُّنَا، وَإِنَّا بِفِرَاقِكَ يَا إِبْرَاهِيمُ لَمَحْزُونُونَ

“Oko (mi samo) suzi, a srce tuguje. Mi govorimo samo ono čime je zadovoljan naš Gospodar. Ibrâhîme, mi smo tvojim rastankom, uistinu, ožalošćeni!” (al-Bukhârî 1303)

Allâh dakle nikoga ne smatra odgovornim za suze niti za tugu srca, nego samo za govor nezadovoljstva i ljutnje zbog Allâhove odluke i odredbe.