Onaj ko zlo ne osuđuje ni srcem nije musliman

Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

 

Pitanje: Kako kombinovati naređivanje dobra a odvraćanje od zla sa riječima Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم:

مِنْ حُسْنِ إسْلَامِ الْمَرْءِ تَرْكُهُ مَا لَا يَعْنِيهِ

“Od ljepote čovjekovoga islâma je da ostavi ono što ga se ne tiče.” (at-Tirmidhî 2317 i 2318 i Ibn Mâdžah 3976)?

Odgovor: Naređivanje dobra a odvraćanje od zla se tiče tebe:

مَنْ رَأَى مِنْكُمْ مُنْكَرًا فَلْيُغَيِّرْهُ بِيَدِهِ فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِلِسَانِهِ فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِقَلْبِهِ وَذَلِكَ أَضْعَفُ الإِيمَانِ

“Ko od vas vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga osudi jezikom, a ako ne može, neka ga prezire srcem – a to je najslabiji îmân.” (Muslim 49)

Zlo se dakle mora osuditi. Onaj ko ga ne osuđuje ni srcem nije musliman.