Govornik: Imâm Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Pitanje: Koji je propis za ogovaranje nepoznate osobe, dakle ogovaranje osobe u društvu onih koji ga ne poznaju – ne spominjući pri tome njegovo ime?

Odgovor: Nemoj da ti se jezik navikava na to, čak i ukoliko je to slučaj. Polagat ćeš račun za tvoju namjeru i cilj. Polagat ćeš račun za tvoju namjeru i cilj, te se stoga nikada nemoj upuštati u takve stvari.

Kakva je korist od toga? Ogovaranje je ponekad dozvoljeno u slučaju potrebe. Primjer toga je kada se osoba žali sudiji na zulumćara koji mu je oduzeo pravo. Osoba koja se žali čini to da bi ga on ostavio na miru. To je u redu. To je ogovaranje, ali je nužno – jer je on o njemu pričao isključivo iz nužde.

Drugi primjer je kada osoba spomene kriminalca vlastima ili vjerskoj policiji – da bi on bio priveden i da bi se zaustavilo njegovo zlo. To je ogovaranje, ali je korist u tome veća. Korist je zaustavljanje njegovog zla i zaštita ljudi.