Govornik: Imâm Muhammad bin Sâlih bin `Uthajmîn (umro 1421)

Izvor: Fitnat-ut-Takfîr, strana 59-60

Iz riječi dvaju učenjaka – al-Albânîja i Ibn Bâza – zaključuje se da se jedino radi o (većem) nevjerstvu ukoliko počinilac to smatra dozvoljenim, za razliku od onoga koji sudi nečim drugim mimo onoga što je Allâh objavio znajući da je to grijeh i nepokornost; ovaj nije nevjernik, jer nije sudio na taj način smatrajući to dozvoljenim – nego iz straha, nemoći i slično. Na osnovu ovoga se ta tri âjeta odnose na tri slijedeća slučaja:

1 – Onaj ko sudi nečim drugim mimo onoga što je Allâh objavio u zamjenu za Allâhovu vjeru. Ovo je veće nevjerstvo koje počinioca izvodi iz okvira islâma, jer je dotični sebe učinio zakonodavcem pored Allâha عَزَّ وَ جَلَّ – a i mrzi Allâhov propis.

2 – Onaj ko sudi nečim drugim iz strasti, straha i slično. Ovaj nije uznevjerovao, nego je prkosni griješnik.

3 – Onaj ko sudi nečim drugim ugnjetavajući i čineći nepravdu. Dotični ne primjenjuje ljudske zakone, nego samo sudi nečim drugim u određenom slučaju. Primjer toga je da sudi nečim drugim mimo onoga što je Allâh objavio da bi se nekome osvetio. Ovaj je nepravedan.

Ove osobine se dakle primjenjuju ovisno o stanju. Postoje i učenjaci koji kažu da se sve ove osobine primjenjuju na istu osobu i da je svaki nevjernik ujedno i nepravedan i griješan. Oni to dokazuju Allâhovim تَعَالَى riječima:

وَالْكَافِرُونَ هُمُ الظَّالِمُونَ

“A nevjernici su pravi zulumćari!” (2:254)

وَأَمَّا الَّذِينَ فَسَقُوا فَمَأْوَاهُمُ النَّارُ

“A one koji su bili buntovni – čeka Vatra, u kojoj će prebivati” (32:20)

Ovo je veći prkosni grijeh.

U svakom slučaju, čovjek, baš kao što je Šajkh al-Albâni رَحِمَهُ اللهُ istakao, treba sagledati kakve će biti posljedice toga. Ne radi se isključivo o teoretskom pitanju. Najvažnije se odnosi na praksu i kakve će biti posljedice toga.