Nakon namaza je vrijeme Dhikra

Govornik: Šajkh `Abdur-Razzâq bin `Abdil-Muhsin al-`Abbâd al-Badr

Izvor:

 

Spomenut ću i događaj sa Ibn `Uthajmînom. Dok je mlad, čovjek žuri i nestrpljiv je. Otišao sam u njegov masdžid. Mislim da je to bio prvi ili drugi put da sam ga vidio. On je predvodio namaz, pa sam mu, nakon što je predao Salâm, nakon kraćeg sjedenja prišao i rekao da imam pitanje. Prišao sam dakle Šajkhu رَحِمَهُ اللهُُ dok je on sjedio na svom mjestu. Ljudi su i dalje sjedili. Kada je vidio da mu prilazim, rekao je: “Sjedi i govori SubhânAllâh”. U ovome je korist; neki ljudi prilaze šajkhovima i studentima dok oni izgovaraju Tasbîh – pa ih prekinu i kažu im da imaju pitanje. Ne, to nije vrijeme za pitanja. To je vrijeme za Tasbîh i spominjanje Allâha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى. Pred ljudima mi je Šajkh dakle dao znak da sjednem i rekao da govorim “SubhânAllâh”. Za vrijeme Tasbîha nakon namaza ljude ne treba prekidati. Ovo je danas postalo problematično. Danas pokušavaš reći SubhânAllâh 33 puta pa Alhamdulillâh 33 puta – pa ti neko dođe, nazove Salâm i pruži ruku, te ne znaš gdje si stao. Upita te kako si i šta ima, a poslije toga se ne možeš sjetiti gdje si stao. Poželjno je reći 33 puta, pa vidiš čovjeka kako se koncentriše da dovrši Dhikr – a onda mu neko priđe i pruži ruku. “Salâmun `alajkum, kako si, jesi li dobro?” – a nakon toga je gotovo; zaboravio si gdje si stao. Problematično je i početi iznova a i sjetiti se gdje si stao.

Ovo kažem da bih podsjetio sve nas, jer svi griješimo i trebamo podsjećati jedni druge, tako da Allâhovom dozvolom ostanemo na Sunnetu i da imamo volju da ustrajemo na ovim uzvišenim djelima.